Iako ih ne možemo vidjeti golim okom, polarne aurore na Jupiteru, koje su najsnažnije u Sunčevom sustavu, stalno svijetle u ultraljubičastom, infracrvenom i ponekad rendgenskom svjetlu. Te svjetlosne pojave nastaju kad se čestice usmjere magnetskim poljem planeta u atmosferu, gdje ioniziraju plinove i stvaraju karakterističan sjaj.
Za razliku od Zemlje, gdje aurore uglavnom uzrokuje Sunčeva aktivnost, Jupiterove najviše pokreće njegov vulkanski mjesec Io. Io neprekidno izbacuje sumporov dioksid, stvarajući ogroman plinoviti torus, koji dovodi energetske čestice u Jupiterovu magnetosferu i tako hrani Jupiterove aurore.
Još 25. prosinca 2023., svemirski teleskop James Webb (JWST) snimio je ponašanje aurora kakvo nikada prije nije opaženo. Kakav božićni poklon, jednostavno me oduševilo, rekao je astronom Jonathan Nichols sa Sveučilišta Leicester u Velikoj Britaniji. Njegov tim očekivao je spore promjene u sjaju aurora, ali umjesto toga zabilježili su intenzivno i brzo treperenje. Promatrali smo cijelu auroralnu regiju kako puca od svjetlosti, ponekad se mijenjajući iz sekunde u sekundu, pojasnio je Nichols.
Misterij u infracrvenom spektru
JWST se usredotočio na infracrveno zračenje uzrokovano trihidrogenskim kationima (H3+), ključnim za procjenu energetske bilance aurore. Međutim, usporedno Hubbleovo promatranje u ultraljubičastom spektru otkrilo je neslaganja. Najsvjetlije svjetlo koje je Webb zabilježio nije imalo pravi pandan na Hubbleovim snimkama. To nas je ostavilo zbunjenima. Da bi došlo do kombinacije sjaja koju su vidjeli Webb i Hubble, potrebna je naizgled nemoguća kombinacija velike količine vrlo niskoenergetskih čestica koje udaraju u atmosferu – poput oluje sitne kiše, rekao je Nichols.
Iako zbunjujući, rezultati novog istraživanja koje je objavljeno u časopisu Nature Communications, donose važan dio slagalice Jupiterove misteriozne atmosferske složenosti. Nastavak promatranja u više valnih duljina i budući modeli mogli bi rasvijetliti ta zasad neobjašnjiva zračenja.
Izvor: Science Alert
