Komunikacijski tornjevi s radioodšiljačima mobilnih operatera ključni su za normalno funkcioniranje mobilnih mreža svugdje u svijetu i svojim mikrovalnim signalima pokrivaju velik postotak kopnene površine Zemlje, osobito u gusto naseljenim područjima. Uz toliki njihov broj zanimljivo je pitanje bi li te signale mogla otkriti i neka udaljena izvanzemaljska civilizacija.
Odgovor na to pitanje nedavno je objavljen u znanstvenom časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society i vrijedan je naše pozornosti.
U 20. stoljeću najveći dio radijskih prijenosa činile su komercijalne radijske i televizijske postaje. Danas su ti prijenosi manji od prijenosa mobilnih komunikacija. Odašiljanje vojnih radara još uvijek je najsnažniji izvor curenja radijskih signala sa Zemlje, ali odašiljači mobilnih operatera trenutačno zauzimaju drugo mjesto.
Gigavati signala emitiraju se u svemir
Svaki navedeni toranj emitira radiosignal snage 100 do 200 vata. S obzirom na broj tornjeva i količinu radiovalova, to iznosi nekoliko gigavata emitiranih u svemir. Ako pretpostavimo da izvanzemaljska civilizacija ima sofisticiranu radioastronomiju sličnu našim radijskim teleskopima poput Event Horizona, tada bi se naši prijenosi trebali detektirati unutar udaljenosti od desetak svjetlosnih godina.
Ipak, to ovisi i o tome gdje se potencijalni izvanzemaljci nalaze na našem nebu. Tornjevi mobilnih operatera emitiraju većinu svoje radiosnage paralelno s površinom Zemlje, tako da je signal tornja najjači kada se diže ili zalazi, gledano iz kuta udaljene zvijezde. Budući da je većina tornjeva na sjevernoj Zemljinoj hemisferi, izvanzemaljska zvijezda koja se nalazi na noćnom nebu sjeverne Zemljine hemisfere dobit će jači signal od one na južnoj hemisferi.
Komplikacije za izvanzemaljske detektore
Stvari dodatno komplicira i to što su svi signali s tih tornjeva različiti i preklapaju se tako da izvanzemaljska civilizacija ne bi mogla razlikovati nikakve specifične poruke njihovom analizom. Drugim riječima, nema potrebe za brigom o izvanzemaljcima koji prisluškuju osobne telefonske pozive ljudi na Zemlji.
No, izvanzemaljci bi svejedno mogli iskoristiti signale da doznaju neke zanimljivosti o Zemlji. Budući da distribucija tornjeva otprilike odgovara našoj distribuciji stanovništva, izvanzemaljci bi mogli dobiti mjeru Zemljine rotacije i njezina aksijalnog nagiba. Također bi imali mjere raspodjele kopna na Zemlji i s vremenom bi mogli proučavati kako se mijenja raspodjela našeg stanovništva.
Dokud dopiru mjerljivi signali sa Zemlje?
Tim znanstvenika koji je objavio studiju u ranije spomenutom znanstvenom časopisu tako je modelirao signale kako ih vide tri obližnje zvijezde. Alpha Centauri nalazi se na južnoj hemisferi, ali udaljena je samo četiri svjetlosne godine, tako da bi mjerljiv signal od nas trebao doći do njezina planetarnog sustava.
Barnardova zvijezda (udaljena šest svjetlosnih godina) i HD 95735 (udaljena osam svjetlosnih godina) nalaze se na sjevernoj hemisferi i također bi dobivale dobre radiosignale sa Zemlje. Poznato je da sva tri ta zvjezdana sustava imaju svoje planete, no njihova nastanjivost i dalje je nepoznanica za naše astronome.
U međuvremenu, kako će čovječanstvo prelaziti na moderniju mobilnu radiokomunikacijsku tehnologiju, poput 5G, signali tornjeva postat će još jači, što znači da će još više obližnjih zvijezda imati detektabilan signal sa Zemlje. To znači i veću šansu da netko tko osluškuje signale u Zemljinu kozmičkom susjedstvu možda i primijeti te signale.
Izvor: Universe Today
