Nije tajna da, iako kad odaberu taj put, postižu vrhunske rezultate, žene rjeđe biraju karijeru u znanosti. Mogli bismo sad nagađati o razlozima za takav odabir, no odlučili smo krenuti drugačijim smjerom i pitati uspješne mlade znanstvenice što ih je privuklo u svijet znanosti.
Valentina Štimac magistra je biotehnologije u medicini. Iako još nije navršila ni 30 godina, već iza sebe ima brojne znanstvene uspjehe. Primjerice, radi na Institutu Ruđer Bošković kao asistentica u Laboratoriju za biofiziku stanice na Zavodu za molekularnu biologiju gdje izrađuje i svoju disertaciju. Upisala je i poslijediplomski studij Biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Za svoj dosadašnji rad nagrađena je i nagradom "Za žene u znanosti" koju dodjeljuju L'ORÉAL Adria i Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske.
Imali smo priliku s njom porazgovarati nakon dodjele nagrada i tako saznati je li zaista teško uspjeti u znanosti, zašto žene rjeđe biraju karijere u STEM području i kako to promijeniti?
Što vas je privuklo u znanost? Ili bolje rečeno, kako to da ste odabrali karijeru u znanosti?
Oduvijek sam bila fascinirana mikroskopijom te otkrivanjem oku nevidljivih stvari unutar stanica. U osnovnoj i srednjoj školi uvijek su me zanimale prirodne znanosti, a pogotovo biologija, te me to potaknulo da kasnije upišem Odjel za biotehnologiju. Tijekom studija imala sam priliku čuti mnoga fascinantna znanstvena predavanja što je doprinijelo mojoj želji da se jednoga dana bavim nečim sličnim. Tako da mogu reći da je tu bilo puno faktora koji su oblikovali moju želju za znanošću, ali ljubav prema mikroskopiji se razvila vrlo rano u osnovnoj školi, stoga sam posebno sretna jer sam danas dio grupe koja se bavi različitim tehnikama mikroskopije kako bismo bolje razumjeli na koji se način naše stanice dijele.
Obično se govori kako djevojke, a onda i žene, rjeđe biraju znanstvenu karijeru zbog svih prepreka s kojima se suočavaju. Možete li nam ispričati nešto o svom putu? Jeste li se susreli s kakvim preprekama u znanstvenoj zajednici i kako ste ih riješili?
Tijekom studiranja i doktorata imala sam priliku upoznati puno žena znanstvenica koje su samouvjerene, entuzijastično prezentiraju svoj rad te potiču ostale djevojke da se ne boje eventualnih prepreka što mislim da je jako utjecalo da i moj stav bude sličan. Mogu potvrditi da je nužno imati takvu okolinu koja naglašava važnost ravnopravnosti spolova i uključivost svih u sve aspekte znanosti.
STEM područje obično se opisuje kao zahtjevno i teško. Je li zaista tako? I to bi, iz vašeg iskustva, trebalo promijeniti, pa da se više mladih žena odluči na karijeru u ovom području?
Danas se sve više mladih djevojaka odlučuje upisati fakultete iz STEM područja, a mnoge nastavljaju i znanstvenu karijeru što me posebno veseli. Iz osobnog iskustva mogu potvrditi da je nužno imati poticajnu okolinu i mentore na početku znanstvene karijere. To je često vrijeme kada se većina nas odlučuje hoćemo li nastaviti svoju buduću karijeru u znanosti ili odabrati neki drugi put. Naravno, bilo kakva nagrada, stipendija i promocija u javnosti daje poticaj za daljnjim usavršavanjem, te isto tako privlači nove djevojke da odaberu sličan put. Ova stipendija je savršen primjer poticanja žena da budu uporne te vjeruju u sebe i svoj rad.
U svom doktorskom radu fokusirali ste se na gene i greške u kromosomima. Možete li nam pojasniti točno o čemu se radi? I što ste do sad zaključili?
U svome znanstvenom radu koristim razne tehnike mikroskopije kako bih bolje razumjela procese koji leže iza pravilne podjele stanica. U prvome projektu bavila sam se proučavanjem uloge proteina augmina u stvaranju mikrotubula koji čine diobeno vreteno, precizno sastavljene strukture potrebne za pravilnu podjelu genetičkog materijala. Pokazala sam da u nedostatku augmina klasa mikrotubula u središtu vretena ima narušenu strukturu, što vodi nepravilnom vezanju genetičkog materijala s mikrotubulima te rezultira nepravilnom podjelom gena i greškama uočenim u tumorima i razvojnim poremećajima. U drugom projektu razvila sam inovativne protokole superrezolucije te otkrila da mikrotubuli koje stvara augmin kolokaliziraju s aktinom, čija je uloga u diobenom vretenu do sada još uvijek dosta neistražena, a čime se trenutno bavim. Dodatno, u suradnji sa znanstvenicima na Institutu Hubrecht, pronašla sam opasnu zonu unutar jezgre koja kromosome stavlja pod povećani rizik od pogrešne podjele kasnije tijekom diobe stanice. Navedeni rezultati objavljeni su kao dio veće studije u prestižnom časopisu Nature, a trenutno proširujemo objavljena saznanja istražujući mehanizam koji usporava gibanje kromosoma iz opasne zone, prevenirajući tako njihovu pravilnu podjelu.
Imali ste priliku gostovati kao znanstvenica u Danskoj. Možete li uopće usporediti uvjete za znanstvenike u Hrvatskoj i u Danskoj? Što biste istaknuli kao najveću razliku?
Što se tiče same kvalitete znanstvenih istraživanja i postavljanja znanstvenih pitanja ne mogu reći da postoji puno razlika. Ono što bih mogla istaknuti kao eventualnu razliku je da vani postoje specijalizirani dijelovi na institutu koji mogu brzo riješiti nastale tehničke probleme, npr. kod mikroskopijskih sustava, što se nerijetko zna desiti. Također, stvari su puno dostupnije, u smislu da narudžbe kemikalija puno brže dolaze što onda ubrzava provođenje eksperimenata. No, s druge strane, mislim da mi u Hrvatskoj često razvijamo našu snalažljivost jer nekada moramo naći rješenje brzo i efikasno kako bi se znanstveni rad mogao nastaviti.
Trenutno izrađujete svoju doktorsku disertaciju, a za svoj ste rad nagrađeni i nagradom "Za žene u znanosti". Koliko su takve nagrade, priznanja i stipendije važne za vaš rad?
Ova nagrada je veliko priznanje i rezultat dugogodišnjeg truda koji sam uložila u svoj znanstveni rad. Naravno, ništa od toga ne bi bilo moguće bez podrške onih koji su vjerovali u mene - obitelji, mentorice i prijatelja. Svakako je velika čast dobiti ovu nagradu te mi ona daje dodatni poticaj za daljnji nastavak znanstvene karijere.
Što vam je sljedeće u planu nakon (vjerujemo) uspješne obrane doktorskog rada?
Svakako mi je želja nastaviti znanstvenu karijeru tako da trenutno razmatram opcije odlaska na postdoktorsko usavršavanje u neku od zemalja Europske Unije. Mislim da će mi ova nagrada povećati konkurentnost pri prijavi za takve pozicije i posebno me veseli vidjeti što će mi donijeti budućnost u znanosti.
Koliko vaša karijera u znanosti utječe na vaš privatni život? Možete li povući crtu i ostaviti znanost "na poslu"?
Mi svi uvijek kažemo kako znanost nije posao od 8 ujutro do 16 popodne jer često radimo i više od toga, ali i odlazimo iz laboratorija dok su nam u mislima još uvijek neke od prepreka s kojima smo se taj dan našli tijekom izvođenja pokusa ili u rješavanju znanstvenih pitanja. Upravo zato je ključno imati dobar balans između privatnog i poslovnog znanstvenog života jer najbolje rezultate u znanosti postižemo kada imamo ispunjen privatni život te na posao dolazimo odmorni.
Koristite li svoje znanstveno znanje i u "privatnim" aspektima svog života?
Mislim da iskustvo koje steknemo na doktoratu uvijek dođe dobro u privatnom životu jer se često nađemo u situacijama kada moramo brzo naći rješenje i tu dolazi do izražaja naša snalažljivost koju možemo primijeniti i u privatnom životu. Također, kritički način razmišljanja i samostalnost koju steknemo tijekom izrade doktorske disertacija sve su dobre vrline koje često nismo ni svjesni da koristimo i u privatnim aspektima života.
Što biste poručili mladim djevojkama ili općenito mladim osobama koje razmišljaju o upisu na fakultet i izgradnji karijere u znanosti? Imate li kakav konkretan savjet za njih?
Apsolutno podržavam sve djevojke koje razmišljaju o tome da svoju karijeru izgrade u znanosti. Ono što bih im htjela poručiti je da vjeruju u sebe i u svoj rad, u to da mogu postići puno te da se ne daju obeshrabriti kada naiđu na prepreke.
