Nakon što su jučer objavljeni ambiciozni planovi Mate Rimca o lansiranju robotaksija u Zagrebu do 2024., društvene mreže prepune su komentara u kojima se, s jedne strane izražava podrška Rimcu, a s druge pljušte kritike osoba koje smatraju Rimca prodavačem magle.
Među kritičarima prednjači informatički stručnjak Lucijan Carić koji se kroz nekoliko statusa na Facebooku obrušio na Matu Rimca nazvavši ga “muljatorom i demagogom”. Napisao je da do 2024. na zagrebačkim cestama sigurno nećemo vidjeti autonomne taksije, na što je spreman uložiti i novac, uz podsjetnik kako Rimčevi planovi, za razliku od onog što on govori, uključuju i javni novac. U posljednjoj objavi dotaknuo se i osoba koje su na njegov komentar da je Mate muljator, napisale da su u njegovu kompanije milijune već uložili i investitori poput Porschea i Hyundaija te ih je podsjetio da su se i brojni ulagači ranije opekli kada su vjerovali Madoffu, Theranosu i Holmes te WeWorku.
Njegovi su se komentari brzo proširili internetom, a među inim, svoje mišljenje o Rimcu i Carićevim kritikama putem Facebooka objavio je i poznati poduzetnik Saša Cvetojević.
U podužoj objavi napisao je kako niti on ne vjeruje da Rimac može završiti projekt koji je najavio u tako kratkom vremenskom roku, ali kaže: No, to je moj problem, nisam mu vjerovao ni prije, pa me to skupo koštalo. Nije poanta u tome vjerujemo ili ne vjerujemo, poanta je u tome kako tu nevjericu izražavamo. Cvetojević je spomenuo i Jobsa i Muska za koje nikada nisu postojala ograničenja te su s nevjerojatnim entuzijazmom i radnom etikom koju su prenosili na zaposlenike uspjeli napraviti stvari koje su se u početku činile nemogućim.
Da nam je netko prije jednog desetljeća rekao će strani mediji jednog Hrvata uspoređivati s Elonom Muskom te da će u njegovu tvrtku milijune ulagati kompanije poput Porschea i Hyundaija, a da će automobil made in Croatia biti jedan od najbržih na svijetu, nije teško zaključiti da bi tada svi rekli - to je nemoguće.
Ono što Rimac sada najavljuje također se čini nemogućim, pogotovo u tako kratkom roku, no Cvetojević se pita što je najgore što se može dogoditi ako se taj projekt ne ostvari. U najgorem scenariju, može se samo “spaliti neka lova” te se pita postoji li bolji način za potrošnju novca: Pokušati tako nešto, biti prvi u nečemu takvom u svijetu - pa ako to nije vrijedno pokušaja, onda neka tu lovu spale na još jedan most od nikuda do nigdje ili na izgradnju još jedne zgrade za istraživanje digitalnih ruda i gubljenje vremena.
Trenutačno nemamo previše informacija o planovima Mate Rimca i načinu na koji misli ostvariti svoju viziju o kojoj smo saznali krajem prošlog tjedna. Pred njim su, jasno, brojni izazovi - i tehnološki i regulatorni te se zaista čini nevjerojatnim da bi već za 3 godine cestama glavnog grada mogli voziti taksiji u kojima neće biti vozača. No jednako tako se prije desetak godina činilo nevjerojatnim da će Rimac Automobili narasti u kompaniju kakva je danas te da će Sveta Nedelja postati poznato ime na globalnom tržištu (električnih) automobila.
Nadamo se kako će Rimac uspjeti i u ovoj, čini se, skoro pa nemogućoj misiji te da će u budućnosti, za 3, 5 ili 10 godina, robotski taksiji zaista prometovati zagrebačkim cestama. A ako u tome ne uspije, kako je napisao Cvetojević na kraju svoje objave, imat ćemo krivca za omiljeni hrvatski sport - pljuvanje onih koji su pokušali ono što se mi ne usudimo.