Vjekovni san o pretvaranju običnih metala u zlato dugo je pripadao području alkemije i mita. No danas kalifornijski startup Marathon Fusion predlaže metodu temeljenu na nuklearnoj fuziji koja bi, barem teoretski, mogla pretvoriti živu u zlato, ali ne pomoću magije, već fizike.
Ideja o pretvaranju elemenata nije nova. Akceleratori čestica visoke energije, poput Velikog hadronskog sudarača u CERN-u, u Ženevi, koriste se desetljećima za te procese. No taj je pristup nevjerojatno neučinkovit. Eksperiment ALICE u CERN-u procijenio je da je tijekom četiri godine proizveo samo 29 pikograma zlata, što je količina toliko mala da bi za proizvodnju jedne trocijske unce (31 gram) zlata bilo potrebno, u vremenskom okviru, više životnih vijekova čitavog svemira.
Fuzija kao prečac?
Marathon Fusion istražuje produktivniju metodu pomoću fuzijskih reaktora. Plan se oslanja na bombardiranje žive-198 (izotop žive) neutronima, pri čemu nastaje radioaktivna živa-197. Taj izotop se potom raspada u zlato-197, jedini stabilni izotop zlata.
Proces zahtijeva neutrone energije iznad 6 milijuna elektronvolti, koji nastaju u fuzijskim reaktorima pomoću deuterija i tricija, izotopa vodika koji pogone reakcije plazme.
Prema simulacijama digitalnog blizanca, virtualnog modela reaktora koji koristi Marathon, moglo bi se godišnje proizvesti nekoliko tona zlata po gigavatu toplinske snage. No komercijalni fuzijski reaktori zasad ne postoje, pa se te procjene nikako ne mogu potvrditi.
Veliki izazovi
Pristup digitalnog blizanca obećava, ali ipak ostaje špekulativan. Fizičari isto tako znaju da je vrlo lako zaboraviti uključiti važne fizičke učinke i ključne detalje prilikom stvaranja digitalnog blizanca eksperimenta, piše The Conversation.
Uz to, proizvedeno zlato bi u početku bilo radioaktivno, što znači da bi bilo klasificirano kao radioaktivni otpad. Njegova prerada u sigurni, iskoristivi oblik zlata zahtijevala bi dodatna tehnološka rješenja.
Do tada, san o proizvodnji zlata iz žive ostaje zavodljiva teorija, ona koja još čeka svoj trenutak.
