Pet europskih znanstvenih institucija pokrenulo je u petak inicijativu da se 10. listopada proglasi Međunarodnim danom kokolitoforida, mikroskopskih planktona koji stabiliziraju klimu i održavaju more živim, objavio je Institut Ruđer Bošković (IRB).
Manji od zrnca prašine, ali presudni za planet, kokolitoforidi su mikroskopski morski organizmi koji iz mora uklanjaju ugljikov dioksid iz mora, sudjeluju u proizvodnji kisika i opskrbljuju morske hranidbene lance, objašnjavaju iz IRB-a.
Pet europskih znanstvenih institucija svojom inicijativom žele skrenuti skrenuti pozornost na njihovu ulogu u globalnom ciklusu ugljika, proizvodnji kisika i stabilnosti morskih ekosustava.
Kampanju predvode zagrebački Institut Ruđer Bošković, The Lyell Centre pri Sveučilištu Heriot-Watt iz Edinburgha (Ujedinjeno Kraljevstvo), NORCE Norwegian Research Centre iz Bergena (Norveška), MARE – Marine and Environmental Sciences Centre, Sveučilišta u Lisabonu (Portugal) te International Nannoplankton Association (INA).
S IRB-a ističu da bi proglašavanja posebnoga dana moglo promijeniti način na koji promatramo morski živi svijeta u kontekstu klime.
Najčešće govorimo o kitovima, koraljima i ledenim kapama, ali kokolitoforidi su vitalni dio planetarnog klimatskog sustava. Podsjećaju nas da i najmanji organizmi mogu imati najveći učinak te da mikroskopski život igra ključnu ulogu u oblikovanju budućnosti našeg planeta, ističu znanstvenici.
Kampanja da 10. listopada postane Međunarodni dan kokolitoforida poziv je na jačanje oceanografske pismenosti, fokusiraniji pristup javnih politika zaštiti mora i oceana te širi angažman javnosti oko teme koja je dugo ostajala ispod površine mora.
Bez njih bi klima i oceani bili drukčiji
Premda većina ljudi za kokolitoforide nikada nije čula, bez njih bi klima i oceani izgledali drukčije, napominju iz Ruđera. Riječ je o jednostaničnim, fotosintetskim organizmima koji žive u osvijetljenom površinskom sloju mora i prepoznatljivi su po kalcitnim pločicama tzv. kokolitima koje grade oko stanice.
Ovi organizmi spadaju među najučinkovitije "obrađivače" ugljika na Zemlji. Svake godine proizvedu više od 1,5 milijardi tona kalcijeva karbonata, te tako pomažu ukloniti CO₂ iz atmosfere i pohraniti ga u dubokomorskim sedimentima. Često dominiraju golemim područjima oceana, ali ih klimatske promjene poput porasta temperature, promjena kiselosti (pH) i tokova hranidbenih lanaca, izravno pogađaju. To također ima posljedice za morske i obalne ekosustave.
Zahvaljujući njima može se rekonstruirati klima kroz vrijeme
Kokolitoforidi su, objašnjavaju iz IRB-a, jedinstveni među planktonom i po ulozi u globalnom ciklusu ugljika i po tome što njihov dugoročni utjecaj možemo pratiti daleko u prošlost, a zahvaljujući tragovima koje ostavljaju u morskom sedimentu znanstvenici mogu rekonstruirati promjene klime kroz vrijeme.
Za razliku od drugih skupina, oni grade složene pločice od kalcijeva karbonata koje ne samo da pomažu pri izvlačenju CO₂ iz atmosfere, već ga i transportiraju u dubokomorske sedimente, gdje može ostati zaključan tisućljećima, ističe prof. Alex Poulton iz Lyell Centra Sveučilišta Heriot-Watt u Škotskoj.
To ostavlja izniman geološki zapis koji znanstvenicima omogućuje proučavanje njihovih odgovora na klimatske promjene u prošlosti i bolje predviđanje tih promjena u budućnosti. Ukratko, njihova dvostruka uloga kao ‘pumpe ugljika’ i ‘klimatskog arhiva’ čini ih nezamjenjivim za razumijevanje i suzbijanje klimatskih promjena, kaže Poulton.
Nevidljivi arhitekti oceana
Istraživačica s IRB-a dr. sc. Jelena Godrijan za kokolitoforide kaže da su nevidljivi arhitekti oceana te da se sitne pločice koje izrađuju pretvaraju u arhive Zemljine klime. Proučavanjem njihovih prošlih i sadašnjih odgovora na promjene u oceanu bolje razumijemo kako funkcioniraju morski ekosustavi i kako nam prirodni procesi mogu pomoći u borbi protiv klimatskih promjena, ističe Godrijan, znanstvena suradnica u Laboratoriju za biogeokemiju mora i atmosfere IRB-a.
Jelena Godrijan dobitnica je prestižne EMBO stipendije te sudjeluje u brojnim konkurentnim projektima zajedno s dr. sc. Blaženkom Gašparović i timom znanstvenika koji kokolitoforide proučava u više međunarodnih i nacionalnih projekata.
Očekuje se da će u oceanima budućnosti kokolitoforidi biti brojniji od drugih mikroskopskih planktona, kaže Godrijan. Zato uspoređujemo kvalitetu i postojanost tvari koju stvaraju kokolitoforidi s onom drugih fitoplanktonskih skupina. Ako se tvar brzo razgradi, ugljik se vraća u zrak, ako potone, ostaje pohranjen u moru. Ti podaci ulaze u klimatske prognoze i pomažu procijeniti utjecaj na ribarstvo i zdravlje ekosustava, objašnjava.
Uz ostale projekte u kojima sudjeluju, provode i istraživanja na Ruđerovoj postaji Martinska kod Šibenika gdje u spremnike s jadranskom vodom dodaju tvari koje more čine malo lužnatijim, slično prirodnom trošenju stijena, i provjeravaju može li tako sigurno primiti više CO₂. Svaka promjena u planktonu bilježi se i uspoređuje s rezultatima s još 18 svjetskih lokacija.
Cilj svega je nevidljive procese pretvoriti u pouzdane brojke kako bismo znali koliko možemo računati na more i oceane kao saveznike u ublažavanju klimatskih promjena i gdje prestaje prirodna otpornost, a počinje potreba za opreznim, informiranim odlukama, ističe Godrijan.
