Predodžbe o dugom životu, čak i besmrtnosti, oduvijek su dio ljudske svijesti i ponavljaju se u religiji, književnosti, filmovima, glazbi, čak i robi široke potrošnje.
Premda znanost i medicina nisu ovladale nečim poput kriogenog zamrzavanja, razvoj od 19. stoljeća doveo je do toga da ljudi žive dulje nego u prethodnim razdobljima.
Međutim, čini se da se očekivani životni vijek prestao produljivati, barem u Europi i to od 2011.
Više ne živimo dulje, prema desecima istraživača sa Sveučilišta East Anglia, Sveučilišta Washington, Sveučilišta Exeter, Instituta za mjerenje i procjenu zdravlja (IHME) i britanskog ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
Hrana koju jedemo, tjelesna neaktivnost i pretilost su u velikoj mjeri krivi za to, kao i pandemija covida, kažu stručnjaci nakon proučavanja zdravstvenih podataka Europljana.
Stopa poboljšanja bila je niža u razdoblju 2011.-19. nego u razdoblju 1990.-2011. u svim zemljama osim u Norveškoj, piše u studiji objavljenoj u medicinskom časopisu The Lancet Public Health.
Napredak u javnom zdravstvu i medicini u 20. stoljeću doveo je do toga da se očekivani životni vijek u Europi poboljšavao iz godine u godinu. Ali to se više ne događa, rekao je Nick Steel iz UEA-e.
U desetljećima između 1990. i 2011. "znatno se poboljšao očekivani životni vijek" zbog poboljšanja u liječenju kardiovaskularnih bolesti i raka, kaže on.
Nakon tog vrhunca 2011. porasli su "veliki rizici" kao što su pretilost, visoki krvni tlak i visoki kolesterol, većim dijelom zbog pretilosti i loše prehrane.
Otkrića slijede nakon objave istraživanja Instituta Max Planck i Sveučilišta u Edinburghu u rujnu prošle godine koje sugerira da tisućljeća genetskih mutacija čine ljude manje sposobnima u usporedbi s našim precima.
Čini se da relativno ugodan stil života i napredak u medicinskoj skrbi imaju kontraintuitivni učinak čineći današnje ljude ranjivijima na takve mutacije nego u prošlosti, smatraju znanstvenici.
