Sjećate li se Oumuamue? Onog svemirskog kamena duguljastog oblika, nalik cigareti, koji je podigao kontroverzu, zbog pitanja njegove prirode i porijekla? Znanstvenici su sad za to našli posve prirodno objašnjenje.
Oumuamua je trenutno na svom dugom putu natrag izvan Sunčevog sustava, a njegovo neobično ubrzanje može se u potpunosti pripisati oslobađanju molekularnog plina vodika, tvrdi se u novoj studiji, koja je objavljena u znanstvenom časopisu Nature.
Započeo kao sjeme planeta
Za astrokemičarku Jennifer Bergner sa Sveučilišta Kalifornija i astrofizičara Darryla Seligmana sa Sveučilišta Cornell, to je još jedan dokaz da je Oumuamua započeo kao sjeme planeta, prije nego što je počeo lutati našom galaksijom, nevezan za bilo koji zvjezdani sustav.
Riječ je o elegantnom rješenju koje može objasniti mnoga Oumuamuina osebujna svojstva bez finog podešavanja, ili pribjegavanja izvanrednim tvrdnjama o prirodi objekta, ističe dvoje autora studije.
Astronomi još uvijek nisu vidjeli ništa slično
Oumuamua se prvi put pojavio u vidokrugu znanstvenika u listopadu 2017. godine, samo mjesec dana nakon što je napravio svoj najbliži prolaz Suncu, kružeći okolo i ubrzano izlazeći iz Sunčevog sustava na svom nastavku putovanja kroz svemir.
Dotad, a ni otad, astronomi nisu vidjeli ništa slično u našem Sunčevom sustavu, a Oumuamua im je zapravo još uvijek vrlo zanimljiva. Vizualno, odmah je jasno i zašto, jer je taj svemirski kamen dug 400 metara, no ima izduženi oblik, poput cigarete, što je dosad nezabilježeno u našem Sunčevom sustavu. Oumuamua se također vrti putujući kroz svemir, poput boce koja se okreće na boku. Isto tako, iako se čini da objekt ne sadrži led i ne ispušta plinove koje astronomi mogu otkriti, njegova se putanja ne može objasniti samo gravitacijom, kao što je to slučaj s putanjom asteroida.
Sličan i kometu i asteroidu?
Ono što znanstvenici sada tvrde jest da je Oumuamua nekako sličan, i kometu, i asteroidu. U godinama nakon njegova posjeta, znanstvenici su utvrdili da je Oumuamua vjerojatno krhotina odlomljena od malenog planeta koji je još u procesu formiranja i koji se sudario s drugim objektom.
Takvi sudari nisu neuobičajeni u planetarnom sustavu koji se formira, a vjeruje se i da je Zemlju udario drugi objekt veličine planeta, odlomivši njezin komad koji je formirao Mjesec. U Oumuamuinom slučaju, krhotina maleenog planeta je u potpunosti izbačena iz njegovog sustava.
Ubrzava zbog otpuštanja molekularnog vodika?
Godine 2020. Seligman je koautor rada u kojemu se predlaže da se Oumuamuino ubrzanje može pripisati sublimaciji molekularnog vodika (H2). Molekularni vodik je vrlo teško otkriti u svemiru, budući da, niti emitira, niti odbija svjetlost. Stoga, da Oumuamua ispušta molekularni vodik, aastronomi ga mogli vidjeti na način na koji obično vide repove kometa.
No, drugi znanstvenici su sugerirali da nije vjerojatno da je Oumuamua ledena svemirska santa molekularnog vodika, kao što su istraživači predložili 2020. godine, pa su se Bergner i Seligman vratili modeliranju, kako bi utvrdili kako objekt može sadržavati i sublimirati molekularni vodik.
Otkrili su da je objašnjenje prihvatljivo kroz zračenje objekta bogatog vodenim ledom. Kako ionizirajuće zračenje pogađa objekt u svemiru, radiolitički procesi razdvajaju molekule vode, kako bi proizveli molekularni vodik.
U ovom modelu, Oumuamua je započeo kao ledeni komad planeta, koji je bio ozračen kozmičkim zrakama na niskim temperaturama tijekom svog međuzvjezdanog putovanja, a doživio je zagrijavanje tijekom svog prolaska kroz Sunčev sustav, pojašnjavaju autori nove studije.
Postojeći eksperimentalni dokazi pokazuju da obrada vodenog leda može dosljedno i učinkovito odvojiti molekularni vodik. Većina molekularnog vodika ostat će zarobljena u vodenoj matrici dok se voda zagrije na određene temperature, kad molekularni vodik izlazi.
Sama sublimacija vodenog leda proizvela bi samo do 50 posto opaženog ubrzanja, kažu autori studije. Molekularni vodik, međutim, to prilično lijepo objašnjava.
Oumuamua je prošlost, ali promatanja budućih sličnih objekata otkrit će istinu
Oumuamua je sada prilično daleko i putuje svemirom brzo te ne postoji stvarna mogućnost da ga astronomi sad promatraju izbliza, kako bi potvrdili tvrdnje Bergner i Seligmana. Jesu li oni u pravu u vezi s molekularnim vodikom, ostat će otvoreno pitanje.
S druge strane, to se ubuduće može testirati gledajući druge objekte Sunčevog sustava i druge međuzvjezdane objekte, koji pokazuju negravitacijsko ubrzanje bez vidljivih tragova aktivnosti kometa.
Buduće detekcije malih tijela s negravitacijskim ubrzanjem i slabom komom mogle bi pružiti uvid u porijeklo Oumuamue, pišu Bergner i Seligman.
Izvor: Science Alert
