Znanstvenici pokušavaju pronaći nove oblike proizvodnje energije kako bi smanjili ovisnost o fosilnim gorivima i smanjili emitiranje stakleničkih plinova te ponekad rješenja pokušavaju pronaći na ne baš uobičajenim mjestima. Jedna od metoda na kojoj rade i koja se, barem u testnim uvjetima pokazala prilično učinkovitom, jest postavljanjem tankih membrana između slane i obične vode, a bazirana je na osmozi.
Kada se sol, koja se sastoji od skupina pozitivno i negativno nabijenih čestica, otapa u vodi dolazi do rastavljanja tih skupina čestice na pojedinačne pozitivno i negativno nabijene čestice – postavljanjem tankih membrana i prolaskom čestica kroz te membrane dolazi do nastanka električne energije. No problem je što takva metoda nije previše učinkovita jer membrane s vremenom postaju propusne te čestice mogu krenuti u krivom smjeru, čime se gubi efikasnost.
Također, trenutačni su problem i visoki troškovi takvog načina proizvodnje energije te znanstvenici pokušavaju pronaći način s kojim bi smanjili troškove i povećali efikasnost. Rješenje koje se pokazalo uspješnim, barem u testnim uvjetima, jest korištenjem tzv. Janus membrane s "dva lica" koja ima različita svojstva sa svake strane te omogućuje konstantan protok čestica s jedne strane na drugu, sprječavajući da krenu u krivom smjeru. Membrana je ime dobila po rimskom bogu s dva lica i može se napraviti tako da sa svake strane ime pore različitih veličina koje mogu sadržavati različit naboj.
Dosadašnja testiranja pokazala su se prilično učinkovitim te su znanstvenici na dobrom putu da, zahvaljujućim takvim membranama, u budućnosti naprave sustav proizvodnje energije koji će biti učinkovitiji od većine solarnih ćelija te učinkovit kao dio vjetrenjača. Postavljanjem membrana između slane vode i rijeka, uspjeli su pretvoriti više od 35 posto kemijske energije pohranjene u slanoj vodi u iskoristivu električnu energiju. Ti su rezultati vrlo ohrabrujući, a pred znanstvenicima je sada zadatak da pokušaju te rezultate iz testnih uvjeta primijeniti na stvarne uvjete.
Ako u tome uspiju, za nekoliko godina nove membrane mogle bi omogućiti napajanje energijom udaljenih mjesta uz obale bez potrebe za korištenjem drugih izvora obnovljive energije, komentirali su na Science Magu.
