Znanstvenici su u novoj studiji otkrili više o tome kako mozak popravlja dugoročna sjećanja. Spomenuta studija proučava takozvanu 'zonu neizvjesnosti' ili 'zonu incerta' unutar mozga, o kojoj ne znamo puno, ali znamo da se čini da upravlja formiranjem pamćenja, zajedno s neokorteksom, najvećim dijelom cerebralnog korteksa.
U testovima učenja provedenim na miševima, znanstvenici su analizirali kako funkcioniraju veze između zone incerta i neokorteksa, a posebno su obrtili pozornost na veze između neurona (sinapse) i preusmjeravanje aktivnosti neurona (inhibiciju). Rezultati istraživanja objavljeni su u znanstvenom časopisu Neuron.
Znanstvenici zapanjeni rezultatima
Rezultati su bili zapanjujući. Dok je otprilike polovica sinapsi razvila jače pozitivne reakcije tijekom učenja, druga polovica je učinila upravo suprotno. Zapravo, ono što smo primijetili bila je potpuna preraspodjela inhibicije unutar sustava uslijed učenja, ističe Anna Schroeder, neuroznanstvenica sa Sveučilišta Freiburg u Njemačkoj.
Kada mozak formira sjećanja, on zapravo kombinira signale 'odozdo prema gore' koji dolaze iz okoline i signale 'odozgo prema dolje' koje sam generira. Na signale odozgo prema dolje tako primjerice mogu utjecati naši trenutni ciljevi ili prošla iskustva.
Uloga zone incerta
Zona incerta bavi se rjeđim tipom signala odozgo prema dolje, koji se zove inhibicijski put dugog dometa. Signali odozgo prema dolje obično osvjetljavaju ili pobuđuju živčane putove, no spomenuta vrsta inhibitora, potiskuje i blokira te putove prema potrebi. Mijenjanje snage sinapsi i lanaca neurona u mozgu ključno je za formiranje sjećanja, pomažući mozgu da dodijeli vrijednost našim iskustvima, jer sve što nam se događa nalazi se negdje na ljestvici pamćenja.
Provedeni testovi pokazuju da zona incerta kodira prethodna iskustva na poseban, dvosmjeran način koji dosad nije viđen. Daljnji testovi u kojima su putevi zone incerta bili blokirani, rezultirali su smetnjama u učenju kod miševa.
Ova povezanost implicira da bi aktivacija zone incerta trebala rezultirati čistom pobudom neokortikalnih krugova. Međutim, kombiniranje ovoga s preraspodjelom inhibicije koju vidimo kod učenja pokazuje da ovaj put vjerojatno ima još bogatije računske posljedice za neokortikalnu obradu, pojašnjava Schroeder.
Sad znamo više
Zaključak studije jest da sada znamo više o tome kako tajanstvena regija mozga utječe na pamćenje i sposobnost učenja i to na neobičan i neočekivan način koji je od posebnog interesa za znanstvenike. Kako sve više studija istražuje ulogu zone incerta, znanstvenici počinju shvaćati koliki je zapravo njezin utjecaj. Ona se sad povezuje sa spavanjem i hranjenjem te boli i tjeskobom.
Neriješeni misteriji
Navedena zona je isto tako redovito ciljana u liječenju Parkinsonove bolesti, iako znanstvenici još uvijek nisu sigurni zašto pomaže kod simptoma te bolesti. Buduća istraživanja poput ovog trebala bi pomoći u rješavanju tog i nekolicine drugih misterija.
U konačnici, nadamo se da će ova studija također potaknuti druge znanstvnike da nastave istraživati ulogu inhibicije dugog dometa u regulaciji neokortikalne funkcije, kako iz zone incerta tako i iz dodatnih izvora koji se tek trebaju identificirati, kaže Johannes Letzkus isto tako neuroznanstvenik sa Sveučilišta u Freiburgu.
Izvor: Science Alert
