Prema istraživanju objavljenom 2021., sklonost visokoj razini apsorpcije u zadacima, neuobičajena slušna iskustva u djetinjstvu i visoka osjetljivost na slušne halucinacije, sve se jače javljaju u samoopisanim vidovnjačkim medijima nego u općoj populaciji.
Ovo otkriće moglo bi nam pomoći da bolje razumijemo uznemirujuće slušne halucinacije koje prate mentalne bolesti poput shizofrenije, kažu znanstvenici.
Velik znanstveni interes
Spiritualistička iskustva vidovitosti, odnosno iskustvo viđenja ili slušanja nečega u nedostatku vanjskog poticaja koje se pripisuje duhovima mrtvih, od velikog je znanstvenog interesa, kako za antropologe koji proučavaju vjerska i duhovna iskustva, tako i za znanstvenike koji proučavaju patološka halucinatorna iskustva.
Konkretno, znanstvenici žele bolje razumjeti zašto neki ljudi sa slušnim iskustvima izvještavaju o spiritualističkom iskustvu, dok ih drugi smatraju uznemirujućim i dobivaju dijagnozu mentalnog zdravlja.
Spiritualisti imaju tendenciju izvještavati o neuobičajenim slušnim iskustvima koja su pozitivna, počinju rano u životu i koja su tada često u stanju kontrolirati. Razumijevanje kako se oni razvijaju važno je jer bi nam moglo pomoći razumjeti više o uznemirujućim ili nekontroliranim iskustvima slušanja glasova, objasnio je psiholog Peter Moseley sa Sveučilišta Northumbria u Velikoj Britaniji kada je studija prvi put izašla.
Upečatljivi rezultati istraživanja
On i njegov kolega psiholog Adam Powell sa Sveučilišta Durham u Ujedinjenom Kraljevstvu regrutirali su i ispitali 65 vidovnjaka iz britanske Nacionalne unije duhovnika te 143 pripadnika opće populacije koja je u studiju unovačena putem društvenih medija, kako bi utvrdili po čemu se duhovnici razlikuju od opće javnosti, koji (obično) ne prijavljuju kako čuju glasove mrtvih.
Sveukupno, 44,6 posto duhovnika izjavilo je da svakodnevno čuje glasove, a 79 posto je reklo da su ta iskustva dio njihova svakodnevnog života. I dok je većina izjavila da je čula glasove u glavi, 31,7 posto ih je izjavilo da su glasovi također bili vanjski.
Spiritualiste nije briga što drugi misle o njima
Rezultati ankete bili su upečatljivi. U usporedbi s općom populacijom, Spiritualisti su izvijestili o puno većoj vjeri u paranormalno i manje ih je bilo briga što drugi ljudi misle o njima.
Spiritualisti su općenito imali svoje prvo slušno iskustvo mladi, u prosječnoj dobi od 21,7 godina, i izvijestili su o visokoj razini apsorpcije. To je pojam koji opisuje potpunu uronjenost u mentalne zadatke i aktivnosti ili izmijenjena stanja i koliko je pojedinac učinkovit u prilagođavanju svijeta oko sebe. Osim toga, izvijestili su da su skloniji iskustvima sličnim halucinacijama. Istraživači su primijetili da obično nisu čuli za spiritualizam prije svojih iskustava; nego su naišli na to tražeći odgovore.
Sličnosti s općom populacijom
U općoj populaciji, visoke razine apsorpcije također su bile u snažnoj korelaciji s vjerovanjem u paranormalno, ali s malom ili nikakvom osjetljivosti na slušne halucinacije. U obje skupine nije bilo razlika u razinama vjere u paranormalno i podložnosti vizualnim halucinacijama.
Posljedica osobno značajnog iskustva
Ovi rezultati, kažu istraživači, sugeriraju da iskustvo 'glasova mrtvih' stoga vjerojatno neće biti rezultat pritiska vršnjaka, pozitivnog društvenog konteksta ili sugestibilnosti zbog vjere u paranormalno. Umjesto toga, te osobe usvajaju spiritualizam, jer je usklađen s njihovim iskustvom i za njih je osobno značajan.
Naši nalazi govore puno o 'učenju i čežnji'. Za naše sudionike, čini se da načela spiritualizma imaju smisla i izvanredna iskustva iz djetinjstva, kao i česte slušne fenomene koje doživljavaju kao praktički mediji. Ali sva ta iskustva mogu proizaći više iz određenih sklonosti ili ranih sposobnosti nego iz jednostavnog vjerovanja u mogućnost kontaktiranja mrtvih ako se dovoljno trudimo, rekao je Powell kada je studija bila Objavljeno.
Buduća istraživanja, zaključili su, trebala bi istražiti različite kulturne kontekste kako bi bolje razumjeli odnos između apsorpcije, vjerovanja i čudnog, duhovnog iskustva duhova koji šapuću na uho.
Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu Mental Health, Religion and Culture.
Izvor: Sceince Alert
