Istina o "nevidljivim" zrakoplovima: Suprotno popularnoj zabludi, stealth zapravo ne čini zrakoplov nevidljivim

Cilj skrovitosti zrakoplova, nije uvijek u potpunosti izbjeći uočavanje, već više-manje izbjeći obaranje zrakoplova.

Branimir Vorša | 15.02.2022. / 13:40

Slika nije dostupna (Foto: Zimo)

Kad je riječ o takozvanoj "stealth" tehnologiji, posebno kod zrakoplova, nije neuobičajeno čuti ih da se prema tome odnosi kao da je stealth neka jedinstvena stvar koju zrakoplov lovac ili bombarder jednostavno ima ili nema. No istina je puno kompliciranija od toga.

O stealthu je bolje razmišljati kao o spektru sposobnosti nekog zrakoplova. S jedne strane imamo zrakoplove s nisko uočljivom radarskom siluetom, koje predstavljaju dobro poznate američke stealth platforme, poput F-117 Nighthawka, B-2 Spirita i F-35 Joint Strike Fightera.

Slika nije dostupna Kinezi šire mogućnosti svog J-20 stealth borbenog zrakoplova: Žele u njega staviti lasere i umjetnu inteligenciju

S druge strane imamo zrakoplove s vidljivom radarskom siluetom, poput američkog bombardera B-52 Stratofortress.

Stealth je zapravo niz tehnologija, metodologija dizajna i proizvodnje te borbene taktike koje se kombiniraju kako bi odgodile ili ograničile otkrivanje na radaru, kako bi se zrakoplov učinio sposobnijim za preživljavanje.

Stealth zrakoplovi poput B-2 Spirit ili F-35 Joint Strike Fighter dosta se trude ograničiti svoj vizualni potpis ili koliko ih je lako uočiti na nebu, ali sigurno nisu nevidljivi, kao što se to obično implicira kad se govori o tim zrakoplovima.

Suprotno popularnoj zabludi, stealth zapravo ne čini zrakoplov nevidljivim za radar. Zapravo, mnogi stealth zrakoplovi jasno su vidljivi na radarima dizajniranim da iskoriste određene VHF i UHF pojaseve nižih frekvencija.

Cilj skrovitosti, dakle, nije uvijek u potpunosti izbjeći uočavanje, već više-manje izbjeći obaranje zrakoplova. Najčešći aspekt stealtha je način na koji može poraziti, spriječiti ili odgoditi otkrivanje s neprijateljskih radarskih nizova, i na zemlji, i na neprijateljskim borbenim zrakoplovima.

Slika nije dostupna Američki stealth bombarder B-2 oštećen tijekom prisilnog slijetanja, vojska zabranila letove u krugu 10 kilometara od baze

Moderni stealth programi imaju višestruki pristup problemu, koristeći napredne dizajne koji su digitalno modelirani za odbijanje radarskih valova od zrakoplova, kao i materijale koji upijaju radarske zrake ili hvataju energiju radarskih valova koji nisu sigurno odbijeni.

Dizajn koji je posebno prikladan za odbijanje radarskih valova od zrakoplova sastavni je dio dizajna lovca 5. generacije, ali se to najlakše može vidjeti u sad već umirovljenom F-117 Nighthawku.

Neobično kutna vanjština Nighthawka predstavlja najbolje što su računala tog vremena mogla napraviti kad je u pitanju izračun refleksije radarskih zraka, dok uglađeni F-35 pokazuje koliko je daleko računalna moć stigla u međuvremenu.

Današnji F-35 Joint Strike Fighter ima više oblih nego oštrih kutova, ali premisa zapravo ostaje ista.

Oblik zrakoplova je dizajniran da odbije radarsku energiju od izvora poput kosog zrcala. Njegova površina je također izmiješana i zaglađena kako bi se omogućilo da energija radara nesmetano teče po njoj, slično kao voda koja teče po glatkoj površini, ističe Harold Carter koji je bio viši menadžer za znanstvena istraživanja u legendarnom Lockheed Martinovom Skunk Worksu.

Slika nije dostupna Američki znanstvenici izumili nevjerojatan keramički premaz pomoću kojeg bilo koji zrakoplov može nestati s radara

Ipak, taj prikriveni dizajn sam po sebi jednostavno neće uspjeti. Prednji rub krila zrakoplova, njegovi mlazni otvori, dijelovi vertikalnih repnih površina i drugi dijelovi, imaju tendenciju da proizvode radarske povratne informacije, ali se ne mogu eliminirati naprednim dizajnom.

Kao rezultat toga, često se primjenjuju radarski upijajući materijali (RAM) u završnoj obradi tih rubova zrakoplova.

RAM radi na principu da zrakoplov apsorbira energiju elektromagnetskog vala kako bi se smanjio intenzitet reflektiranog signala. Moguće je smanjiti radarski presjek borbenog zrakoplova na veličinu ptice srednje veličine kroz optimalni dizajn i primjenu stealth tehnologija, piše Adrian Mouritz u akademskom udžbeniku "Uvod u zrakoplovne materijale".

RAM koji koriste moderni američki lovci je nevjerojatno važan, jer je ocijenjeno da apsorbira više od 70 do 80 posto ulazne elektromagnetske energije. No, to je također skupo i uzima puno vremena pri održavanju (što je vidljivo u dijelu ogromnih troškova povezanih s održavanjem F-22 i F-35). Nesposobnost tog materijala da upravlja visokim temperaturama također je problem, a čak je poznato da ograničava sposobnost nekih stealth zrakoplova da izdrže nadzvučne brzine bez oštećenja.

LOUT, Airbusova stealth bespilotna letjelica Ovo je LOUT, europski odgovor na američke, ruske i kineske stealth letjelice koji izgleda impresivno u svakom smislu

Nije samo složenost matematike i trošak RAM-a ono što čini primjenu stealth lovca ili bombardera tako teškim. Jedan od najmanje raspravljanih, ali najvažnijih elemenata mogućnosti masovnog puštanja stealth zrakoplova na teren je mogućnost njihove izrade s iznimno malim proizvodnim tolerancijama.

Čak i mali razmak između karoserije na stealth lovcu može ga učiniti vidljivijim na radaru, tako da je proces sastavljanja stealth zrakoplova mukotrpan proces koji zahtijeva veliku stručnost i prilično skupu opremu.

Izvor: Business Insider

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju

Vezane vijesti

Još vijesti