Život u digitalnoj sferi postao je gotovo jednako uobičajen kao i život u stvarnosti. I dok nas o ponašanju u stvarnom životu uče roditelji, učitelji i profesori, ali i prijatelji, u virtualnom svijetu djeca i mladi, u većini slučajeva, moraju se snalaziti sami.
Nedavno objavljeni rezultati hrvatskog DeShame istraživanja pokazali su da se djeca i mladi često susreću s negativnim stranama digitalnog života - od negativnih komentara i mržnje, do seksualnog sadržaja pa čak i zlostavljanja na internetu.
Ono što pomalo zabrinjava u cijeloj situaciji je činjenica da djeca i mladi nisu spremni pomoć potražiti od svojih roditelja ili učitelja. Kako sami objašnjavaju, boje se kako će roditelji i profesori reagirati, misle da će sve prenapuhati, a neki se čak boje i da će za cijelu situaciju biti okrivljeni sami.
Stoga se okreću onima koje vide kao svoje uzore i "prijatelje" - influencerima koje prate na društvenim mrežama.
Razgovarali smo s Andreom Pacadi, TikTokericom koja na svom profilu ima više od 370 tisuća pratitelja, a u videima komentira aktualne događaje, nasmijava različitim skečevima. Zamolili smo ju da prokomentira rezultate istraživanja DeShame Hrvatska, ali i da nam ispriča iz vlastitog iskustva o negativnim stranama društvenih mreža.
Jako puno se djece zna meni javljati za savjete i ja im pokušavam što više pomoći. Naravno, usmjeravam ih i dalje. Oni misle da će im se nešto desiti ako oni kažu nekom starijem što se događa. Trudim im se pomoći jer njima naše riječi stvarno nešto znače. Bolje da se jave meni, ja ću im rado pomoći, kad se već boje javiti roditeljima ili nastavnicima. Naravno, ja bih radije da se jave njima, ali ako ne žele i ja ću im pomoći, iskrena je bila Andrea.
Što je još rekla o svom iskustvu s "hejt" komentarima i životu influencera, pogledajte u videu.
Tomislav Ramljak iz Centra za sigurniji internet istaknuo je kako mladi koji ne prijavljuju takvo nepoželjno ponašanje ili sadržaj, samo otežavaju rješavanje cijelog problema.
Mislim da nam je u budućnosti cilj da se svi uključimo u podizanje svijesti, da ohrabrimo žrtvu, kao i onog učenika koji zna za takve fotografije ili videozapise da ih prijavi, kako bi se one maknule i kako se ne bi dodatno traumatizirala žrtva, istaknuo je Ramljak.
Upozorio je kako dio odgovornosti leži i na roditeljima koji su dali djeci tehnologiju u ruke, a da im pri tome nisu objasnili kako tu tehnologiju koristiti.
Kad su krenuli u promet, uhvatili smo djecu za ruku i hodali s njima, kako bi ih naučili o prometnim znakovima i kako i gdje preći cestu. Onda je došao internet i jednostavno smo prestali brinuti, ističe Ramljak te dodaje da danas mnogi roditelji ne znaju niti što im dijete radi ni s s kim se druži na internetu, a to može dovesti do problema.
Što napraviti? Otkrio nam je u videu.
