Više od četvrtine odraslih osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu ima dva ili više dugotrajnih zdravstvenih problema. Taj je broj još i već što je osoba starija.
Studija koju je vodila profesorica Rhiannon Owen sa Sveučilišta Swansea ispitivala je progresiju i utjecaj višestrukih dugotrajnih zdravstvenih stanja - psihoze, dijabetesa i kongestivnog zatajenja srca - na očekivani životni vijek ljudi. Navedeni uvjeti zajedno mogu znatno skratiti ljudski život.
Tijek istraživanja
Tijekom razdoblja od 20 godina podaci iz baze podataka SAIL korišteni su za analizu razvoja dugotrajnih zdravstvenih stanja kod 1,6 milijuna odraslih osoba u dobi od 25 i više godina u Walesu. Također su uzeti u obzir razgovori s pacijentima i javnosti radi boljeg razumijevanja života s takvim zdravstvenim tegobama.
Koristeći statističke modele, Owen i njezin tim istraživali su redoslijed i vrijeme razvoja tih stanja i kako su ona utjecala na očekivani životni vijek pojedinaca iste dobi, spola i uskraćenosti na razini područja.
Ključno otkriće
Redoslijed kojim su se te bolesti razvijale bio je presudan, otkrili su britanski znanstvenici. Razvijanje dijabetesa, psihoze, a potom i kongestivnog zatajenja srca rezultiralo je najvećim smanjenjem očekivanog životnog vijeka (u prosjeku oko 13 godina).
Različiti redoslijedi razvoja doveli su do različitih učinaka. Na primjer, 50-godišnji muškarac u prosječno siromašnom području mogao bi iskusiti više od 10 godina razlike u očekivanom životnom vijeku na temelju redoslijeda pojave dugotrajnih bolesti.
Oni koji su u početku razvili dijabetes, nakon čega je uslijedila psihoza i kongestivno zatajenje srca, bili su izloženi većem riziku od razvoja daljnjih zdravstvenih problema ili smrti unutar pet godina od posljednje dijagnoze.
Zanimljivo je da prisutnost dodatnih uvjeta nije uvijek ukazivala na kraći životni vijek. Pojedinci kojima su dijagnosticirani i psihoza i dijabetes, bez obzira na redoslijed, imali su duži životni vijek u usporedbi s onima samo s psihozom. Pretpostavka je bila da redovita interakcija sa zdravstvenim radnicima, primjerice u klinikama za dijabetičare, može poboljšati opću dobrobit pacijenta.
Istraživanje je također istaknulo da kongestivno zatajenje srca, bilo samostalno ili u kombinaciji s psihozom bilo kojim redoslijedom, ima sličan učinak na očekivani životni vijek kao i "najgori slučaj" kombinacije svih triju stanja u određenom nizu.
Prva studija te vrste
Navedena studija prva je koja istražuje kako redoslijed razvoja višestrukih dugoročnih stanja utječe na očekivani životni vijek. Nalazi bi mogli informirati pacijente, pružatelje zdravstvenih usluga i donositelje odluka o identifikaciji bolesti i upravljanju njegom pacijenata, potencijalno poboljšavajući ishode i za pacijente i za zdravstveni sustav.
Istraživanje također doprinosi boljem pružanju zdravstvene skrbi određivanjem čimbenika koji povećavaju rizik od bolesti i otkrivanjem mogućnosti za otkrivanje bolesti i ranu intervenciju.
Gledajući unaprijed, buduća bi istraživanja mogla procijeniti utjecaj inicijativa za otkrivanje bolesti i intervencija na odgađanje pojave dodatnih dugoročnih stanja i produljenje života.
Međutim, oslanjanje studije na rutinske zdravstvene zapise njezini autori priznaju kao ograničenje jer ti zapisi možda neće uvijek biti točni ili pravovremeni zbog nedostajućih ili zakašnjelih dijagnoza i netočnosti u opisima.
Iako je studija bila usredotočena na određenu kombinaciju višestrukih dugotrajnih stanja, pristup bi se mogao ponoviti za druge kombinacije bolesti, kao što je razvoj dugoročnih zdravstvenih problema nakon infekcije COVID-19 (dugotrajni COVID) i njegov učinak na kvalitetu života.
Oni koji se suočavaju s višestrukim dugotrajnim stanjima često imaju pojačanu zdravstvenu skrb i korištenje lijekova, kao i povećane poteškoće sa svakodnevnim zadacima, što dovodi do smanjene kvalitete života i očekivanog trajanja života.
Izvor: The Conversation
