Unatoč bezbrojnim znanstvenim misijama usmjerenim na razotkrivanje Jupiterovih misterija, još uvijek postoje iznenađenja skrivena unutar njegovih turbulentnih oblaka. Nedavno su astronomi došli do zapanjujućeg otkrića, naime otkrili su brzu mlaznu struju koja juri oko Jupitera jednako i proteže se na impresivnih 4800 kilometara, a sve zahvaljujući nevjerojatnim infracrvenim sposobnostima svemirskog teleskopa James Webb.
To neočekivano otkriće obećava pružiti nove uvide u zagonetnu i nepredvidivu dinamiku Jupiterovih atmosferskih uvjeta.
Ovo nas je potpuno iznenadilo. Ono što uvijek vidimo kao zamagljene maglice u Jupiterovoj atmosferi sada se pojavljuje kao oštre karakteristike koje možemo pratiti zajedno s brzom rotacijom planeta, ističe astronom Ricardo Hueso sa Sveučilišta Baskije u Španjolskoj.
Jupiterova atmosfera spektakl je za sebe u Sunčevu sustavu. Njegove izmjenične trake svijetlih i tamnih oblaka, poznate kao zone i pojasovi, plešu očaravajući ples, ne samo na različitim visinama već i u suprotnim smjerovima, te intrigiraju znanstvenike svojom zamršenom koreografijom.
Skriveni detalji izišli na vidjelo
Kada promatramo Jupiter kroz različite valne duljine teleskopa, skriveni detalji izlaze na vidjelo. Na primjer, njegova najmoćnija polarna svjetlost može se vidjeti samo u ultraljubičastom spektru. Svemirski teleskop James Webb, koji se može pohvaliti svojim izvanrednim infracrvenim sposobnostima, pružio je znanstvenicima potpuno novu perspektivu Jupitera jer nudi pogled blizu infracrvenog zračenja koji gotovo nalikuje fotografskom negativu. Istraživanje vezano za to objavljeno je u časopisu Nature Astronomy.
Taj bliski infracrveni pogled obuhvaća gornje dijelove Jupiterove atmosfere, tajanstveno područje koje se nalazi između 25 i 50 kilometara iznad vrhova oblaka. Pažljiva analiza tih slika otkrila je mlazni tok, prethodno neuhvatljiv fenomen, koji u prethodnim promatranjima nije bio ništa više od nejasne izmaglice. Smješten otprilike 40 kilometara iznad vrha oblaka, taj moćni tok juri oko Jupitera nevjerojatnom brzinom od 515 kilometara na sat.
Implikacije novog otkrića intrigantne su za vremenske obrasce Jupitera. Usporedba podataka iz promatranja svemirskog teleskopa Hubble o nižim razinama oblaka, koji se kreću upola manjom brzinom od mlaznog toka, dala je najpreciznije mjerenje dosad kako Jupiterova ekvatorijalna brzina vjetra varira s visinom. Mala obilježja oluje koja se pojavljuju i nestaju između rotacija, u kombinaciji s različitim brzinama vjetra, sugeriraju prisutnost vertikalnih smicanja. To pak ukazuje na to da bi mlazna struja mogla biti dio većeg atmosferskog uzorka.
Jupiter ima kompliciran, ali ponovljiv obrazac vjetrova i temperature u svojoj ekvatorijalnoj stratosferi, visoko iznad vjetrova u oblacima i izmaglicama mjerenih na tim valnim duljinama, objašnjava planetarni znanstvenik Leigh Fletcher sa Sveučilišta u Leicesteru.
Snaga te novootkrivene mlazne struje mogla bi biti povezana s oscilacijama u stratosferi, a sljedeće godine obećavaju uzbudljive prilike za testiranje te hipoteze. Jupiterova jedinstvena atmosfera i dalje nas zadivljuje svojom ljepotom i složenošću te nudi nove puteve za istraživanje i razumijevanje.
Izvor: Science Alert
