Otkriće da postoji inteligentan život izvan Zemlje mogao bi lako biti jedan od najvećih događaja u ljudskoj povijesti, no što ako su znanstvenici kolektivno odlučili ignorirati dokaze koji sugeriraju da se takvo što već dogodilo?
Premisa je knjige koju je napisao vrhunski američki astronom Avi Loeb, koji pak tvrdi da je najjednostavnije i najbolje objašnjenje za izrazito neobične karakteristike međuzvjezdanog objekta koji je projurio Sunčevim sustavom 2017. godine zapravo da je u pitanju bila izvanzemaljska tehnologija.
Loeb je svjestan da ta tvrdnja zvuči ludo, no isto tako kaže da dokazu kažu drugačije i on sam je uvjeren da su njegovi kolege iz znanstvene zajednice toliko preokupirani grupnim razmišljanjem, da zapravo ne žele baratati Occamovom britvom.
Occamova britva govori da količina pretpostavki treba biti što je moguće manja. U svakodnevnom jeziku ona bi glasila ovako: Ako imate dvije teorije koje predviđaju isto, odaberite jednostavniju.
Loeb uživa zvjezdanu vjerodostojnost, a bio je i voditelj odjela astronomije na prestižnom Sveučilištu Harvard. Objavio je na stotine znanstvenih radova te surađivao s velikanima poput pokojnog Stephena Hawkinga. Sve to čini lako odbacivanje njegovih tvrdnji vrlo teškim.
Razmišljati da smo jedinstveni i posebni te privilegirani je arogantno, rekao je Loeb u telefonskom razgovoru za AFP.
Korektan pristup bio bio biti skroman i reći: Nismo posebni, postoji mnoštvo kultura u svemiru i mi ih samo trebamo pronaći.
Misteriozni zvjezdani posjetitelj
Loeb je svoje argumente o tome da je svemirski objekt Oumuamua (izviđač na havajskom) predstavio u knjizi Izvanzemaljsko: prvi znak inteligentnog života izvan Zemlje.
Ono što je dosad poznato jest da su u listopadu 2017. godine astronomi uočili svemirski objekt koji se kreće toliko brzo, da je mogao stići samo od druge zvijezde. To je ujedno bio i prvi uočen međuzvjezdani putnik u Sunčevom sustavu.
Oumuamua se nije činio kao samo još jedan običan svemirski kamen, jer je nakon što je obišao Sunce, ubrzao i skrenuo s predviđene putanje pomoću neutvrđene, misteriozne sile.
To bi se lako moglo pojasniti da je riječ bila o kometu koji izbacuje plin i materijal pod pritiskom, no nije bilo nikakvih vidljivih dokaza o tome.
Međuzvjezdani putnik se isto tako pokazao i kao neobično svijetli objekt u teleskopima astronoma, što je sugeriralo da je možda napravljen od sjajnog metala.
Kako bi objasnili što su vidjeli, astronomi su došli do novih teorija, poput one da je napravljen od leda vodika te da zbog toga nema vidljive tragove iza sebe ili da se dezintegrirao u oblak prašine.
Te ideje koje objašnjavaju specifične karakteristike Oumuamue uvijek u sebi sadrže nešto što dosad nismo vidjeli. Ako je to smjer koji smo odabrali, zašto ne uzeti u obzir i umjetno porijeklo?, pita se Loeb.
Pogon na svjetlost
Oumuamua nikad nije fotografiran izbliza tijekom svojeg kratkog putovanja kroz Sunčev sustav, a mi smo za njegovo postojanje doznali kad je već bio na izlazu iz Sunčevog sustava.
Postoje dva oblika koja zadovoljavaju uočene neobičnosti, da je objekt dugačak i oblika cigarete ili da je plosnat o okrugao poput palačinke, debljine poput oštrice.
Loebove simulacije favoriziraju ovaj drugi oblik, a on sam vjeruje da je objekt namjerno dizajniran kao svjetlosno jedro koje se kreće svemirom pogonjeno zvjezdanom radijacijom.
Neobično je bilo i kako se taj objekt kretao. Prije susreta s našim Suncem, Oumuamua je bio u stanju mirovanja nasuprot obližnjih zvijezda. Umjesto razmišljanja da je riječ o objektu koji putuje svemirom velikom brzinom, iz perspektive Oumuamue, Solarni sustav je zapravo naletio na njega.
Možda je Oumuamua zapravo bio poput bove koja miruje u svemirskom prostranstvu, napisao je u knjizi Loeb. Poput žice koja čeka da je okine prolazeći zvjezdani sustav i koju je na to mjesto postavio neki inteligentan oblik života.
Raskorak s ostatkom astronomske zajednice
Loebove ideje nisu naišle na odobravanje kod kolega astronoma. Astrofizičar Ethan Siegel ga je za Forbes nazvao "nekoć poštovanim znanstvenikom", koji kad nije uspio argumentima uvjeriti svoje kolege, odlučio je podmetati iste javnosti.
Loeb s druge strane prosvjeduje protiv "kulture nasilničkog ponašanja" u akademskim krugovima prema onima koji u pitanje dovode ortodoksnost, baš kao što je i Galileo bio kažnjen kad je predložio da Zemlja nije središte svemira.
Usporedno sa spekulativnim no poštovanim granama teorijske fizike, poput onih koje traže višesvemir (multiverse) ili tamnu materiju, potraga za izvanzemaljskim životom je kudikamo više zdravorazumski put za istraživanje, tvrdi Loeb.
On stoga zagovara novu granu u astronomiji, koju naziva "svemirska arheologija" i koja bi se bavila lovom na biološke i tehnološke znakove izvanzemaljaca.
Ako pronađemo dokaze tehnologija za čiji razvoj je bilo potrebno milijun godina, onda možemo naći i prečace prema tim tehnologijama i možemo ih upotrijebiti na Zemlji, kaže Loeb.
Tako otkriće bi čovječanstvu dalo i novo značenje, da smo dio istog tima. Umjesto da se međusobno borimo, kao što to države često čine, možda bismo počeli surađivati, zaključuje Loeb.
Izvor: Phys.org
