DaVinci+ će analizirati Venerinu atmosferu, a Veritas će mapirati njezinu površinu, priopćila je NASA.
Za te dvije misije izdvojit će se 500 milijuna dolara i bit će pokrenute između 2028 i 2030. godine.
Cilj misije je ustanoviti zašto Venera danas izgleda poput pakla, premda je nekoć imala jako puno karakteristika kakvih ima Zemlja i možda je bila prvi naseljivi planet u Sunčevu sustavu, s oceanima i klimom nalik Zemljinoj, stoji u priopćenju NASA-e.
Davinci+, koji će se sastojati od svemirske letjelice i sonde, mjerit će sastav guste i vruće Venerine atmosfere, što bi znanstvenicima trebalo pomoći da ustanove kako se razvila, a Veritasova je zadaća iscrtati njezinu površinu da bi se pokušala razumjeti njezina geološka povijest, kaže NASA.
Zemljina najbliža planetarna rođakinja Venera, drugi planet od Sunca, slična je Zemlji po strukturi, ali nešto manja i puno toplija. Iznad negostoljubive površine prostire se gusta i toksična atmosfera sastavljena primarno od ugljikova dioksida i oblaka sumporne kiseline.
Posljedica je učinak staklenika koji prži Venerinu površinu na 880 stupnjeva, dovoljno da se otopi olovo. Venerin "zrak" toliko je gust da se više ponaša kao tekućina nego kao plin.
Znanstvenici vjeruju da je na Veneri nekoć bilo vode i da je bila pogodna za život prije nego što su nepoznate sile pokrenule ovako ekstreman efekt staklenika koji je prouzročio isparavanje njezinih oceana.
Venera je kamen iz Rosette za klimatske promjene, tvrde iz NASA-e.
Posljednja američka misija na Veneru, letjelica Magellan, dosegla je planet 1990. Nakon četiri godine kruženja i snimanja, Magellan je spušten na površinu kako bi prikupio podatke iz atmosfere, a zatim se rastopio.
Slična sudbina čeka Davincijevu sondu koja će biti spuštena na površinu. Putem bi trebala prikupiti i poslati uzorke o kemijskom sastavu Venerine atmosfere i tlaku i snimiti fotografije visoke rezolucije.
Čak i ako preživi slijetanje, očekuje se da će 'zakuhati' za dvadesetak minuta.
