Biti prestrašen ili u strahu kao svjestan izbor zvuči pomalo neobično, no američka specijalistica za traume Arianna Galligher iz bolnice Wexner državnog sveučilišta Ohio, pojasnila je za Cnet znanost iza opsesije za traženjem straha radi zabave.
Velik udio koji vuče na to jest nalet adrenalina, odmah na početku je istaknula Galligher.
U točnom trenutku kad osjetimo strah, izazvan primjerice horor filmom, naš mozak oslobađa koktel endorfina i adrenalina. Ta mješavina hormona, kaže Galligher, slična je onom što mozak odašilje tijekom trenutaka uzbuđenja. Samo što je tijekom uzbuđenja sretan. A upravo zbog te sličnosti, strah je često "dobar" osjećaj.
Strah i uzbuđenje su dvije strane iste kovanice. Za velik dio ljudi taj trzaj je uzbudljiv, čak ako je njegov sastojak i strah, kaže američka stručnjakinja.
Kratkotrajan osjećaj užasa može isto tako pružiti i jedinstveno zadovoljavajući osjećaj. Kad smo čisto uzbuđeni ili sretni, naše tijelo primarno pokreće dopamin, klasičan hormon užitka. No ako dio mozga odgovoran za procjenu prijetnji, odnosno žlijezda amigdala, odluči da postoji opasnost, adrenalin i hormon stresa kortizol dodaju se u mješavinu s dopaminom, pojašnjava Galligher.
Instinkt za preživljavanjem i promjene u tijelu
Adrenalin i kortizol aktiviraju naš instinkt za preživljavanjem.
Tad počinjete primjećivati fizičke promjene u vašem tijelu. Dah vam postaje kraći i plići, vaše srce može početi brže kucati, počinjete se osjećati pomalo neumoljivima. Vaš vid postane malo bolji, uključeni ste, na rubu ste, spremni za djelovanje, pojašnjava Galligher.
No kod nekih osoba trzaj panike ne nestane odmah, primjerice, nije neuobičajeno da nakon gledanja filma strave i nakon gledanja osjećate stres, iako znate da ono što ste gledali nije stvarno i da je film gotov.
Galligher pojašnjava da je u mozgu prirodna progresija nakon zastrašujućeg doživljaja zadržati se u prostoru "Što ako?", odnosno prostoru egzistencijalne prijetnje. Mi pripremamo mozak da se usmjeri prema najgorem scenariju te počne planirati našu strategiju preživljavanja.
Rješenje za to, kaže Galligher, jest prestati razmišljati o tome da se nešto stravično događa. Odlazak na primjerice YouTube i pregledavanje vedrijih videa ili slušanje umirujuće glazbe neko vrijeme vjerojatno bi moglo pomoći.
Neugoda za neke, trauma za druge
No dok je za određeni dio ljudi strah samo trenutna neugoda, on može biti posebno štetan za ljude koji su preživjeli neku traumu pa stoga imaju i kompliciraniji odnos s tom emocijom. Njihov mozak se posložen tako da neke prijetnje kategorizira kao ekstremno ozbiljne, a onda to može dovesti do napada panike.
Galligher pojašnjava da osjećati strah na sigurniji način za neke ljude znači biti u društvu s prijateljima ili obitelji punom razumijevanja ili pak korištenje umirujućih elemenata. Primjerice, za nekog tko se boji visine, skakanje padobranom neće biti zabavno, ali bi mogli uživati u skakanju padobranom u virtualnoj stvarnosti, gdje u bilo kojem trenutku mogu skinuti uređaj s glave i naći se u stvarnom svijetu, na sigurnom.
Nitko ne želi konstantno živjeti u strahu, ali važno je znati da možemo iskusiti strah i preživjeti tu okolnost, ističe Galligher.
Kao socijalna radnica, Galligher radi sa žrtvama koje su preživjele nasilne zločine. Ona smatra da je bolje riješiti se osjećaja prema onom što kod osobe zaziva strah, nego izbjegavati takve okolnosti. Otud je i nastao termin "suočavanja s vlastitim strahom".
Dobre i loše strane straha
No previše normaliziranja straha ima i negativnu stranu, jer osobu može dovesti na klizav teren prema traženju adrenalina. Galligher ističe da se neke osobe onda mogu početi stavljati u doista opasne situacije kako bi nastavile dobivati taj nalet adrenalina.
To drugim riječima može prerasti iz gledanja filmova strave ili čitanja horor literature u traženje stvarnih iskustava, primjerice odlaskom u divljinu, u potrazi za uzbuđenjem.
S druge strane, ako netko stalno osjeća strah, bez suočavanja s istim i bez desenzitizacije, to može dovesti do posljedica štetnih po zdravlje.
No kao ljudska bića, poručuje na kraju Galligher, ono što želimo jest imati kapacitet za iskušenje niza emocija, a strah je isto tako jedna od njih.
Izvor: Cnet
