Udaljeno prostranstvo vanjskog dijela Sunčevog sustava i dalje ostaje zagonetka za astronome. U toj dubokoj tami, daleko od Sunčevog sjaja, čak i relativno značajan planet mogao bi lako izbjeći da ga se otkrije.
Usred transneptunskih objekata (TNO) izvan Neptunove orbite, otkriveno je posebno ponašanje grupiranja tih objekata. Taj zagonetni fenomen doveo je do ideje Planeta devet, hipotetskog diva sličnog Zemlji, koji se smjestio daleko izvan našeg dometa promatranja.
Nova hipoteza
Međutim, dva znanstvenika iznose svježu hipotezu koja se razlikuje od navedene prevladavajuće ideje. Oni predlažu alternativni scenarij, odnosno skromniji svijet nalik Zemlji smješten puno bliže od spornog Planeta Devet. Taj teoretski planet slijedio bi nagnutu orbitu, što bi moglo objasniti čudna ponašanja koja se pripisuju većem nevidljivom tijelu.
Znanstvenici Patryk Sofia Lykawka sa Sveučilišta Kindai i Takashi Ito iz Nacionalnog astronomskog opservatorija u Japanu pretpostavljaju postojanje zamrznutog, tamnog planeta smještenog unutar 500 astronomskih jedinica od Sunca i čija masa nije tri puta veća od Zemljine.
Predviđamo postojanje planeta nalik Zemlji i nekoliko transneptunskih objekata na osebujnim orbitama u vanjskom Sunčevom sustavu, koji mogu poslužiti kao opažački testirani potpisi perturbacija navodnog planeta, tvrde Lywaka i Ito u studiji koja je objavljena u časopisu The Astronomical Journal.
Što se sve krije iza Kupierovog pojasa?
Tradicionalno, najudaljeniji poznati objekt Sunčevog sustava nalazi se na udaljenosti od 132 astronomske jedinice od Sunca, dok Plutonova prosječna udaljenost iznosi oko 40 astronomskih jedinica.
Prostirući se izvan Neptunove orbite, Kuiperov pojas krije niz ledenih stijena i patuljastih planeta poznatih kao transneptunski objekti (TNO). Nedavni napredak u teleskopskom promatranju otkrio je više TNO-a, otkrivajući intrigantne obrasce u njihovom kretanju.
Zanimljivo je da određene skupine TNO-a pokazuju tendencije grupiranja, krećući se nagnutim orbitama. Ta ponašanja sugeriraju utjecaj većeg entiteta izvan manjih promatranih objekata.
Ranije teorije
Godine 2016., astronomi s Caltecha Mike Brown i Konstantin Batygin predložili su Planet Devet kao moguće objašnjenje, odnosno hipotetski planet s masom približno 6,3 puta većom od Zemljine, koji kruži na udaljenosti većoj od 460 astronomskih jedinica od Sunca.
Ipak, ta ideja nije bila nova. Još 2008. godine Patryk Sofia Lykawka i Tadashi Mukai, u to vrijeme povezani sa Sveučilištem Kobe u Japanu, predstavili su koncept skrivenog planeta Kuiperovog pojasa, kako bi objasnili grupiranje TNO-a.
Potrebnaa su detaljna promatranja
Nadovezujući se na raniji rad i opremljeni sveobuhvatnijim podacima, Lykawka i Ito sada preispituju i dorađuju raniju teoriju. Opisuju atribute hipotetskog planeta koji bi mogli razjasniti osobitosti Kuiperovog pojasa, ali potrebna su daljnja promatranja kako bi se potvrdila njihova hipoteza.
Utvrdili smo da planet sličan Zemlji koji se nalazi na udaljenoj i nagnutoj orbiti može objasniti tri temeljna svojstva udaljenog Kuiperovog pojasa: istaknutu populaciju TNO-a s orbitama izvan gravitacijskog utjecaja Neptuna, značajnu populaciju objekata s visokim nagibom i postojanje nekih ekstremnih objekata s osebujnim orbitama, objašnjavaju Lykawka i Ito.
Moguće karakteristike misterioznog planeta
Taj planet sličan Zemlji mogao bi se pohvaliti masom u rasponu od 1,5 do 3 puta veće od Zemljine. Njegova orbita, nagnuta pod kutom od 30 stupnjeva u odnosu na ravninu Sunčevog sustava, prostirala bi se između 250 i 500 astronomskih jedinica na najudaljenijoj orbitalnoj točki od Sunca.
Njegova prisutnost mogla bi objasniti objekte s nagibom većim od 45 stupnjeva. Dodatno, to bi moglo objasniti orbite entiteta poput patuljastog planeta Sedna, poznatog po svojoj izuzetno ekscentričnoj orbiti. Lykawkin i Itov alternativni prijedlog također obuhvaća atribute TNO grupa povezanih s Neptunom, što je nešto što se često zanemarivalo u prethodnim istraživanjima.
Lykawkino i Itovo istraživanje predstavlja prepoznatljive oznake za njihov hipotetski planet. Njihov prijedlog ukazuje da bi gravitacijski učinci planeta doveli do grupiranja TNO-ova iznad praga od 150 astronomskih jedinica. Kako tehnike i tehnologije napreduju, te grupirane populacije mogu postati uočljive.
Detaljnije poznavanje orbitalne strukture u dalekom Kuiperovom pojasu može otkriti ili isključiti postojanje bilo kojeg hipotetskog planeta u vanjskom Sunčevom sustavu. Postojanje planeta Kuiperovog pojasa također može ponuditi nova ograničenja za formiranje planeta i dinamičku evoluciju u transjupiterskom području, pišu u zaključku autori novog istrživanja.
Izvor: Science Alert
