Jedna od najzagonetnijih zvijezda Mliječne staze, zvijezda Boyajianina (također poznata kao KIC 8462852 ili Tabbyjina zvijezda), koja se nalazi otprilike na 1470 svjetlosnih godina udaljenosti od Zemlje, godinama je zbunjivala znanstvenike svojim neobičnim fluktuacijama sjaja. Znanstvenici su se mučili objsniti te neobične promjene, koje uključuju događaje dubokog "poniranja" i dugoročne promjene.

Astronom Massimo Stiavelli i njegov tim sa STScI-ja (Space Telescope Science Institute) nedavno su proveli promatranja Boyajianove zvijezde pomoću svemirskog teleskopa James Webb, s ciljem da razotkriju njezine misterije.

Komet Nishimura Jednom u 400 godina: Idući tjedan moći ćemo golim okom vidjeti zeleni komet, evo gdje i kako

Predlažemo promatranje ovog objekta u rasponu valne duljine od 1,7 do 25 mikrona kako bi se izmjerila toplinska emisija iz materijala oko zvijezda koja uzrokuje opažene varijacije krivulje svjetlosti, napisali su znanstvenici u prijedlogu istraživanja.

Enigma za astronome od 2015. godine

Boyajianina zvijezda, nazvana po astrofizičarki Tabethi Boyajian, zbunila je znanstvenike otkako je 2015. godine otkriveno njezino čudno ponašanje. Uočeno je kako se tijekom nekoliko godina nepravilno zatamnjuje, ponekad za čak 22 posto svojeg normalnog sjaja. Za razliku od tipičnog zatamnjenja povezanog s egzoplanetima, ti padovi nemaju konzistentan uzorak i pojavljuju se na različitim dubinama.

Predložena su različita objašnjenja, u rasponu od oblaka prašine ili krhotina koje kruže u orbiti do egzotičnije hipoteze o "izvanzemaljskoj megastrukturi", koja je u međuvremenu odbačena. Činjenica da infracrvene valne duljine prolaze kroz zatamnjenje lakše nego ultraljubičaste valne duljine sugerira da uzrok padova zapravo nije čvrsti objekt.

Zvijezda HD 45166 Zvijezda koju astronomi već 100 godina smatraju "čudakom" možda krije odgovor na jedan veliki kozmički misterij

Moguća objašnjenja uključuju rojeve kometa, krhotine s raspadnutog egzoplaneta ili egzomjeseca, unutarnje fluktuacije ili neravni oblak prašine. Stiavelli i njegovi kolege optimistični su da će promatranja svemirskog teleskopa James Webb u bliskom i srednjem infracrvenom području pomoći suziti mogućnosti, s obzirom na to da su infracrvene valne duljine učinkovitije u prodiranju kroz prašinu.

Prvi cilj ovih promatranja je razlikovati konkurentne modele ponašanja zvijezda. Drugi cilj, u slučaju detekcije, jest odrediti temperaturu i sjaj zvjezdane, prašine kako bismo bolje razumjeli taj izvanredni objekt, objašnjava Stiavelli.

Sad samo treba pričekati rezultate promatranja i vidjeti hoće li astronomi uspjeti riješiti još jedan od kozmičkih misterija.

Izvor: Science Alert

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju