Biti profesionalan igrač videoigara, odnosno esportaš, obilaziti različite esport turnire i zarađivati za život igrajući videoigre, za mnoge je neostvareni san.

One koji su ipak uspjeli ostvariti taj san doživljava se poput najvećih sportskih zvijezda.

No nije baš sve tako savršeno kako izgleda na prvi pogled.

Da, njihov se život sastoji od igranja videoigara, ali kad prijeđu iz amaterskog u profesionalno igranje, javljaju se brojne obveze.

To je definitivno moj posao iz snova. No tijekom vremena sve je više postao posao... Više nije zabava, sad to doživljavam kao posao, ističe 21-godišnji Lucas Tao Kilmer Larsen za Washington Post.

Svakog dana igrajući videoigre, što u sklopu treninga, što natječući se na turnirima, provede i do 14 sati. To ga je izoliralo od njegovih prijatelja, koje sad vidi jednom godišnje.

Nije baš tako super kao što ljudi zamišljaju, kaže Larsen, ali i dodaje kako mu je igranje videoigara omogućilo da obiđe gotovo cijelu Zemlju i postane jedan od najboljih igrača na svijetu.

Uz slavu dolaze i obožavatelji koji često znaju pretjerati. Neki su esportaši imali loša iskustva s nasilnim obožavateljima, drugi su primali prijetnje smrću. Osim toga, unosni ugovori s velikim brendovima znače dodatne obveze za igrače, koje ih odvlače od onoga što ih je u tu poziciju dovelo – videoigara.

Problem je i što sve mlađi igrači postaju profesionalci te im je teško nositi se sa svim obvezama koje profesionalizam donosi. Uz sve to, prosječna karijera esportaša traje čak i kraće od one profesionalnog sportaša.

Mislio sam da ću samo igrati videoigre. Nisam znao koliko je truda i vremena potrebno za natjecanje na najvišem nivou. Ljudi obično misle da se profesionalni igrači samo zabavljaju, zarađuju i igraju videoigre, ali to nije slučaj, dodaje Jason Tran, još jedan profesionalni esportaš.

Za razliku od profesionalnih sportaša koji imaju agente, udruge i sindikate kojima se mogu obratiti, esportaši se u većini slučajeva moraju snalaziti sami.

Profesionalna karijera esportaša traje u prosjeku jednu do dvije godine. I mnogi se pitaju što sa životom nakon toga? Jer većina će vrhunac u esportu doživjeti u ranim 20-ima, kad ostatak njihovih vršnjaka tek započinje s ozbiljnim karijerama.

Izvor: Washington Post