Prema mišljenju Martena Reglitza, filozofa i profesora etike sa Sveučilišta Birmingham u Velikoj Britaniji, činjenica da polovica ljudi na planetu uopće nema pristup internetu velik je problem. On smatra da bi bristup internetu trebao postati osnovno ljudsko pravo, odnosno drugim riječima - da svi ljudi na svijetu imaju garantiran pristup internetu.
Pristup internetu jedinstven je i nezamjenjiv način ostvarivanja fundamentalnih ljudskih prava poput slobode govora i okupljanja, piše Reglitz u svojoj studiji.
Njegov je argument da je biti online toliko ključno za sudjelovanje u modernom načinu života, da to ljude koji nemaju pristup internetu stavlja u neravnopravan položaj u smislu informiranja, izražavanja vlastitih stavova, ostvarenja svojih osnovnih ljudskih prava i još puno toga.
Reglitz ide i korak dalje te kaže da onima koji si internet ne mogu priuštiti treba omogućiti besplatan pristup.
Pristup internetu više ne predstavlja luksuz, već moralno ljudsko pravo i svi bi trebali imati pristup tom globalnom mediju bez nadzora i cenzure, ističe Reglitz.
Bez takvog pristupa mnogi ljudi nemaju nikakav način za utjecanje ili traženje odgovornosti od vlasti i institucija. Te osobe jednostavno nemaju pravo glasa u stvaranju pravila koja bez obzira na to moraju slijediti i koja oblikuju njihove životne šanse, kaže Reglitz.
Kao primjere u kojima je internet poslužio masama u izražavanju težnji za slobodom, pravdom ili sigurnošću, Reglitz navodi Arapsko proljeće u ranim 2010-im godinama, kampanju #MeToo te dokumentiranje neopravdanog policijskog nasilja prema crncima u SAD-u.
Činjenica da je netko online ne jamči navedeno, priznaje Reglitz, ali baš ovi pokreti ne bi bili mogući bez društvenih medija i mogućnosti za prenošenje i čitanje informacija na internetu.
Pristup internetu omogućuje ljudima minimalno dostojanstvo života, piše Reglitz u svojoj studiji.
Reglitz isto tako priznaje da je internet i izvor korupcije i nanošenja zla, a kao primjere spominje masovni nadzor te kibernetičko ugnjetavanje. Ipak, prema njegovu mišljenju, pristup mreži previše je važan bilo kojem čovjeku da bi bio bez tog pristupa.
Dio svjetskih vlasti u tom smislu ide u pravom smjeru, kaže Reglitz te navodi primjere Europske unije i indijske provincije Kerala. U slučaju EU-a spominje cilj Unije da do 2020. godine omogući besplatan bežični pristup internetu svakom gradu i selu unutar Unije. Spomenuta indijska provincija Kerala proglasila je pristup internetu osnovnim ljudskim pravom.
Reglitz kaže da za pristup internetu nisu potrebne superbrze širokopojasne veze ili superbrzi smartphone uređaji jer ljudi i dalje mogu biti online s puno jednostavnijim uređajima i softverom.
Njegova studija objavljena je u znanstvenom časopisu Journal of Applied Philosophy.
Izvor: Science Alert
