U sklopu ovogodišnjeg virtualnog Oslo Innovation Weeka održava se cijeli niz zanimljivih predavanja koja su, većinom, usmjerena na digitalnu transformaciju i inovacije u doba koronakrize i pandemije.
Činjenica je da je pandemija koronavirusa zahvatila cijeli svijet i natjerala sve, kako tvrtke i startupove, tako i države i građane da promijene svoje dosadašnje navike i brzo se prilagode novim uvjetima.
Jesu li u tome bili uspješni? Lars Iversen iz norveškog IT startupa Atea, koji razvija nova poslovna rješenja prema potrebama njihovih partnera i klijenata, dao je zanimljivo viđenje "novog normalnog" temeljeno na iskustvima njihovim i iskustvima klijenata. Iako je Iversen cijelu koronakrizu promatrao iz perspektive Norveške, mnogo paralela možemo povući i s tvrtkama u ostatku svijeta, pa i u Hrvatskoj.
Na samom je početku istaknuo kako je proteklih šest mjeseci bilo izazovno za sve. Ne samo zbog virusa i prijetnje zdravlju ljudi, već i zbog prijetnje gospodarstvu.
Po prvi put od Drugog svjetskog rata ne treba nam usporedba s Drugim svjetskim ratom kako bismo opisali koliko su stvari loše, jasno je ilustrirao situaciju.
Istaknuo je da se male tvrtke prilagođavaju novonastaloj situaciji dok je velikim tvrtkama to teže.
Prilagodba ne znači nužno promjenu. Ljudi se brzo prilagođavaju novim okolnostima - brzo smo se prilagodili na rad u uredima i odlaske na sastanke, ali i na rad od kuće i video pozive. To je, ranije bio izbor - ako ste željeli virtualni sastanak, to ste trebali posebno naglasiti. Sad je obratno i morate naglasiti ako se s nekim želite vidjeti uživo, ističe.
Zahvaljujući koronavirusu, filozofija "prvo digitalno" u samo nekoliko mjeseci pretvorila se iz nečega o čemu se samo govori u nešto što se primjenjuje u praksi. Upravo o tome svi sad govore, što je staro a što novo normalno? Što se promijenilo i što ta promijena traži od nas?
Nije dovoljno prilagoditi se, morate se i mijenjati. Oni koji su imali plan, prije krize, koji su imali strategiju mogli su ju primijeniti tijekom krize. Oni koji nisu imali strategiju, bili su poput srne pred nadolazećim automobilom, i samo su čekali da ih država spasi i da se stvari vrate na staro. No, ono što ćemo vidjeti je da su oni koji su imali resurse i snagu za promjene, u nadolazećem vremenu će biti posebno uspješni. Ali oni koji su bili fokusirani samo na svoj temeljni posao i ograničavanje troškova, oni će imati problema, ističe Iversen.
Upozorio je kako je koronakriza zapravo došla "kao trešnja na vrhu tri postojeće krize s kojima smo se suočavali".
Već smo imali prijeteću financijsku krizu, digitalnu transformaciju koja je za mnoge tvrtke predstavljala svojevrsnu krizu, a onda je tu i klimatska kriza - sjetite se Grete. I sve se to skupilo u isto vrijeme, tako da kad je nastupila koronakriza, mogli smo vidjeti od čega su tvrtke zapravo napravljene, podsjeća Iversen.
No, tvrtke su iznenadile i same sebe. One tvrtke koje su bile spremne mijenjati se, promijenile su se mnogo više no što su mislile da mogu. Uzele su stvari koje su već znale i mogle, i primijenile ih. Poput komunikacijskih vještina koje se možda nisu toliko digitalno koristile, ali su bile razvijene, i primijenile ih kako bi njihovi zaposlenici ostali u kontaktu jedni s drugima, ali i s klijentima i drugim partnerima.
Ta krivulja učenja koja je bila vidljiva prvih mjeseci krize je bila nevjerojatna, kaže Iversen.
Država se susrela s drugim problemima. Oni su imali plan digitalizacije, imali su čak i alate potrebne da digitaliziraju državnu upravu, ali su ih zaustavili zakoni koji to nisu poznavali. No, kad je krenula koronakriza, odjednom je sve bilo moguće. Digitaliziralo se pravosuđe, zdravstvo, školstvo... Norveško pravosuđe tjednima je svakodnevno obaralo rekorde u uvođenju novih tehnologija i digitalizaciji svog funkcioniranja. I što se onda dogodilo? Ponestalo im je tehnologija za uvođenje, aktivnosti za digitalnu transformaciju. Ono za što su mislili da će im trebati 10 godina, uspjeli su u uvjetima krize napraviti u samo dva mjeseca, ističe Iversen te dodaje: Ako niste imali nikakve planove, onda kasnite 10 godina. A klijenti traže od vas da pokažete što ste napravili i da to bude bolje od onoga što je bilo prije koronakrize.
Ono što je vidljivo je da se razina produktivnosti povećala. Možda je to posljedica pritiska i prijetnje gubitka posla, ali podaci pokazuju da ljudi bolje rade od kuće. Drugačije komuniciraju, ali to ne znači da je lošije.
Manje putujemo, što je loše za hotele i zrakoplovnu industriju. No, nije toliko loše za nas. Jer one sate koje smo gubili na sigurnosne provjere, čekanja u zračnim lukama i letove, samo da bismo negdje prisustvovali sastanku koji traje sat vremena, sad možemo iskoristiti bolje, naglašava Iversen.
Dodaje kako su ljudi tijekom koronakrize počeli više cijeniti svoje vrijeme i drugačije ga trošiti.
Oni koji su iskusili nove načine transformacije svojih poslova i nove načine poslovanja, ne žele se vratiti na ono staro, vrijeme prije koronavirusa. Žele nastaviti se nastaviti transformirati. I to nas dovodi do pitanja - zar nam je zaista trebala kriza, virus, da bismo se promijenili? Ili će nam to otkriti nešto o srednjem menadžmentu u tvrtkama? Razumiju li oni transformaciju s organizacijskog, ali i tehnološkog aspekta?, pita Iversen.
Želimo li nastaviti raditi u "novom normalnom" moramo ljudima osigurati uvjete za to. Pri tome nije samo bitno provesti digitalnu transformaciju tvrtke i poslovanja, već osigurati i uvjete za rad onima koji čine tu tvrtku - zaposlenicima.
Danas, kad ne znamo hoće li i kad država opet narediti zatvaranje svega, moramo se pobrinuti za one koji rade od kuće. Moramo im osigurati širokopojasnu vezu na internet, opremu koja im treba za rad jer odjednom ti zaposlenici predstavljaju tvrtku iz svojih domova. To znači da svi oni luksuzni uredi gube na vrijednosti. Hoće li ti uredi ikad ponovno biti ono što su bili prije krize? Mislim da neće. Mislim da nam neće trebati svi ti uredi, ali ćemo istovremeno morati osigurati nove urede - kućne urede zaposlenika, ističe Iversen.
Iako postoji dio zaposlenika kojima nedostaje "stari način" rada koji podrazumijeva putovanje na posao, boravak u uredu i drugi kolege, postoje i oni koji su se jako dobro snašli u "novom načinu" rada.
Oni koji su se do sad opirali transformaciji, odjednom ju objeručke prihvaćaju. Svi oni koji nisu željeli raditi virtualno, komunicirati putem videopoziva, oni su se predomislili. Tako da, činjenica da netko danas zna kako uključiti kameru za svoj sastanak u Teamsu, u budućnosti neće biti dovoljno. Jer ovaj novi tempo transformacije je sve brži, što će za neke značiti probleme. Ako još uvijek pokušavate osmisliti strategiju transformacije ili uopće shvatiti što se događa, možda je prekasno za vas - vlak je već napustio postaju. Jer vaši su klijenti i zaposlenici dobili iskustvo drugačijeg načina rada, podsjeća Iversen.
One tvrtke koje su imale plan transformacije, sad su u prednosti jer su znali što i kako moraju napraviti.
Činjenica je da se digitalna transformacija već spremala. Kod nekih je već i bila u napredovaloj fazi - telemedicina, e-commerce, videokonferencije, to su sve područja koja su već prošla transformaciju i pokazala da je to moguće i da nas to sve čeka. Korona-kriza samo je utjecala na to da se transformacija ubrza. Nije se dogodilo ništa novo, nego je samo brže. A oni koji toga nisu svjesni, koji ne slušaju što se događa oko njih, biti će izbačeni iz igre, koliko god to oštro zvučalo. Jer igra se promijenila, podsjeća na kraju Iversen i dodaje: Budućnost više nikad neće biti onakva kakva je bila.
