Posjetitelji Ultra Europe festivala u Splitu svjedočili su jutros rijetkom atmosferskom fenomenu, poznatom kao noktilucentni oblaci, koji su poznati i kao noćni oblaci, prenosi portal Dalmacija Danas. Podsjetimo na nekoliko ključnih točaka o tim oblacima.
Karakteristike
Izgled: Noktilucentni oblaci imaju jasnu, plavu ili srebrnoplavu boju i izgledaju kao da svijetle na noćnom nebu. Često imaju valovitu ili nitastu strukturu.
Nadmorska visina: Ti oblaci nastaju na ekstremno velikim visinama, oko 76 do 85 kilometara iznad Zemljine površine, u mezosferi. To ih ujedno čini i najvišim oblacima u Zemljinoj atmosferi.
Vidljivost: Tipično su vidljivi tijekom ljetnih mjeseci na visokim geografskim širinama, između 50° i 70° sjeverno i južno od ekvatora. Vide se nakon zalaska sunca ili prije izlaska sunca kada je sunce tik ispod horizonta, osvjetljavajući oblake odozdo, kao što je bio slučaj s posjetiteljima splitskog Ultra Europe festivala.
Formiranje
Noktilucentni oblaci sastoje se od sitnih kristala leda. Formiranje ovih ledenih kristala zahtijeva vrlo niske temperature, oko -120°C, koje se javljaju u mezosferi. Ti oblaci nastaju na česticama prašine koje potječu od mikrometeoroida, vulkanskih erupcija ili čak iz ispušnih plinova lansiranih raketa. Te se čestice ponašaju kao jezgre oko kojih se vodena para može kondenzirati i smrzavati. Vjetrovi na velikim visinama mogu nositi vodenu paru i čestice prašine u mezosferu, pomažući u stvaranju noćnih oblaka.
Znanstvena važnost
Noktilucentni oblaci smatraju se pokazateljima promjena u gornjoj atmosferi, koje su moguće povezane s klimatskim promjenama. Sve veća učestalost i svjetlina ovih oblaka mogli bi biti povezani s povećanim razinama metana, koji proizvodi više vodene pare u gornjoj atmosferi kada oksidira. Dakle, ti oblaci služe i kao indikatori klimatskih promjena.
Proučavanje noćnih oblaka isto tako pomaže znanstvenicima da razumiju više o mezosferi, relativno manje istraženom sloju atmosfere. Oni pružaju uvid u atmosfersku dinamiku, formiranje ledenih kristala i utjecaj ljudskih aktivnosti na gornji dio Zemljine atmosfere.
Opažanja i istraživanja
Prva potvrđena opažanja noćnih oblaka bila su 1885. godine, nedugo nakon erupcije vulkana Krakatoa. Od tada se o njima sve češće izvještavalo.
Moderna promatranja provode se pomoću satelita, kao što je NASA-ina misija Aeronomy of Ice in the Mesosphere (AIM), osim promatranja s tla. Navedena NASA-ina misija i slični alati pomažu u praćenju njihove učestalosti, distribucije i svojstava.
Noktilucentni oblaci ostaju zadivljujuća tema, i za amaterske promatrače neba, i za profesionalne znanstvenike, nudeći uvid u složene i dinamične procese koji se odvijaju na rubu svemira.
