Diljem svijeta znanstvenici užurbano razvijaju cjepiva od kojih bi jedno (ili možda njih više) moglo biti dobitno i "osloboditi" svijet od koronavirusa. Svima je jasno da je to velik i zahtjevan posao, koji nije moguće obaviti bez vojske dobrovoljaca koji će svoje zdravlje "donirati" znanosti.

Jedno od najvećih ispitivanja cjepiva protiv novog koronavirusa provodi Sveučilište Oxford. Preliminarni rezultati obećavajući su i čini se da bismo učinkovito cjepivo mogli dobiti već krajem ove godine.

Cjepivo protiv COVID-19, ilustracija Imamo li na vidiku učinkovito cjepivo protiv koronavirusa?

No da bi to cjepivo zaista i krenulo u proizvodnju, potrebno je još testiranja i još dobrovoljaca.

Richard Fisher jedan je od dobrovoljaca koji su se uključili u klinička testiranja cjepiva koje razvija Sveučilište Oxford. U razgovoru za BBC ispričao je svoje iskustvo sudjelovanja u testiranju - dobre i loše strane.

Prisjetio se kako je njegovo "putovanje" počelo još krajem svibnja kad je nabasao na tvit profesora s Oxforda koji je napisao da se dobrovoljno javio za testiranje. I on je ispunio obrazac za prijavu i zaboravio na to.

No nekoliko tjedana kasnije znanstvenici su ga pozvali. Objasnili su njemu i drugim dobrovoljcima što ih čeka, što smiju i ne smiju, kako će cijela stvar funkcionirati i na što treba posebno obratiti pozornost. Polovica od 10 tisuća dobrovoljaca dobit će cjepivo koje neće pružati nikakvu zaštitu od koronavirusa (radi se o cjepivu MenACWY koje štiti od meningitisa ili sepse), druga polovica testno cjepivo - ChAdOx1 nCoV-19. Zašto cijepiti obje grupe? Kako bi svi dobrovoljci iskusili nekakve nuspojave i tako ih onemogućili da otkriju u kojoj su grupi.

Cjepivo Tračak nade s Oxforda: Cjepivo protiv koronavirusa je pokazalo obećavajuće rezultate

Cjepivo protiv COVID-19, ilustracija Imamo li na vidiku učinkovito cjepivo protiv koronavirusa?

Znanstvenici su od Richarda uzeli iscrpnu povijest bolesti, ali ga i ispitivali je li imao ikakve simptome povezane s koronavirusom. Uzeli su mu uzorak krvi, a morao je potpisati i da će pristati na cijeli niz različitih procedura.

Morao sam pristati na objavljivanje fotografija mjesta na koje su mi ubrizgali cjepivo, da neću donirati krvi, ako sam žena u reproduktivnoj dobi, da ću redovito uzimati kontracepciju i tako dalje. Jedno mi je zapelo za oko: 'Pristajem da ću uzorke koji budu prikupljeni smatrati darom oksfordskom sveučilištu.' Nisam se mogao ne nasmijati jer sam znao da će neki sudionici, u sklopu ovog testiranja, morati dati uzorak stolice, prisjetio se Richard.

Znanstvenici su mu objasnili i kakve nuspojave može očekivati. Od onih blagih poput mučnine i glavobolje, do onih ozbiljnih, koji bi možda čak mogli pogoršati učinke koronavirusa.

No takvi učinci, srećom, nisu bili zabilježeni tijekom testiranja ovog cjepiva na životinjama, dodaje Richard.

Cjepivo protiv COVID-19, ilustracija (Foto: Getty Images)

Tko zna hoću li uopće sudjelovati?

Ni na sam dan cijepljenja Richard još uvijek nije siguran hoće li sudjelovati u testiranju. Liječnici koji obavljaju cijepljenje ne znaju koje cjepivo ubrizgavaju, kao ni jesu li ispunjene kvote za testno cjepivo ili ne.

Sjedim sam sa svojim mislima. Neizbježno lete prema svijetu koji je vani. U Engleskoj, gdje živim, dan je prije postupnog otvaranja brojnih trgovina i pubova. Mijenja se i pravilo o socijalnoj distanci - s dva metra na nešto više od metra. Te promjene u meni izazivaju i uzbuđenje i nervozno iščekivanje, prisjeća se Richard, koji je u tom trenutku razmišljao o članovima obitelji i prijateljima koji se diljem svijeta, na različite načine, suočavaju s koronavirusom.

Stanje u SAD-u je loše, u Brazilu također, zbog čega su i znanstvenici s Oxforda dio testiranja odlučili provesti upravo u toj južnoameričkoj zemlji.

Tužna je istina da će volonter poput mene u Velikoj Britaniji teže pokazati znanstvenicima je li cjepivo učinkovito jer šanse za zarazu padaju. No zbog većeg dobra, neki od 10 tisuća volontera u ovom testiranju, u nekoj će se fazi morati suočiti s tim ubojicom, realističan je Richard.

Nekoliko trenutaka kasnije primio je cjepivo. Radi li se to o testnom cjepivu ili ne, znat će tek kad završi cijelo testiranje.

A sad čekamo...

Slijede brojni posjeti liječnicima, testovi, uzimanje uzoraka i prijavljivanje simptoma.

Moram trljati štapić s vatom po mandulama 10 sekundi a da ne dodirnem zube ili jezik (što nije jednostavno), a potom taj isti štapić gurnuti u nos, dokle ide. Čitao sam da ako se napravi ispravno, uzimanje uzorka iz nosa ima osjećaj kao da vam netko 'škaklja mozak'. Nije bolno, ali nije ni ugodno, opisuje Richard te dodaje kako taj uzorak sprema u poseban spremnik i šalje ga poštom, da bi nekoliko dana kasnije dobio rezultat testa - negativan.

Uz uzimanje uzorka, mora ispuniti i upitnik o svom ponašanju tijekom prošlog tjedna - je li putovao javnim prijevozom, je li provodio vrijeme s ljudima izvan svoga kućanstva. To će morati ponavljati jednom tjedno sljedeća četiri mjeseca, a očekuju ga i redovita testiranja krvi tijekom sljedećih godinu dana.

Zdravstveni radnik s uzorkom u epruveti Zdravstveni radnik s uzorkom u epruveti (Foto: Afp)

Proces testiranja cjepiva dugotrajan je, što neki ljudi, mnogi od njih političari, jednostavno ne razumiju. Ne možete samo baciti novac i očekivati da će se rezultati pojaviti brže. Iako je cjepivo iz Oxforda pokazalo obećavajuće rezultate i mogućnost izazivanja reakcije imunološkog sustava, test se provodio na samo 1000 ljudi. Želimo li dati cjepivo milijunima (ili cijelom svijetu), morate imati stopu pouzdanosti koja se može dobiti samo ako budete strpljivi i prikupljate što više podataka, pojašnjava Richard ono što mnogi ne razumiju.

Svjestan je da su regulatorna tijela diljem svijeta pod velikim pritiskom da što prije odobre cjepivo, što stvara i dodatan pritisak na znanstvenike. No čak i ako odobre neko cjepivo koje se pokaže učinkovitim, pitanje je hoće li ono pružiti potpunu zaštitu od zaraze koronavirusom.

Ljudi će možda i dalje nositi virus, no neće iskusiti simptome i širiti ga na one koji nisu cijepljeni. Takva zaštita bila bi izuzetno vrijedna, ali što god se dogodi, trebamo biti spremni na to da bi virus mogao uvijek biti s nama, ističe Richard.

Za njega osobno, koji je primio cjepivo, ali ne zna koje, to neće utjecati na njegovo ponašanje ili odabire.

Sve dok ne budem znao sa sigurnošću da novo cjepivo funkcionira i tako štiti moju suprugu, kćer, prijatelje, obitelj i strance koje susrećem na ulici, i dalje ću prakticirati socijalno distanciranje, odlučan je Richard.

Zahvalan je na prilici da pomogne u testiranju koje pomno prati cijeli svijet.

Testiranje oksfordskog cjepiva možda se neće pokazati tako uspješnim kako se cijeli svijet nada. Možda ne bude toliko sigurno i učinkovito da nam pomogne riješiti ovu tešku situaciju. Ali tako znanost funkcionira - dugotrajno je, zahtijeva zajednički rad i mnogo pogrešaka - a u ovom trenutku zahvalan sam što ju imamo, zaključuje na kraju Richard Fisher.

 Izvor: BBC

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju