Lažne vijesti postaju sve veći problem, a kako je pokazalo istraživanje provedeno na Berkeleyu, čak i osobe koje ne vjeruju u različite teorije zavjere i fake news, mogu promijeniti svoje mišljenje ako se pokaže da su ta razmišljanja popularnija nego su mislili te da u njih vjeruje puno veći broj ljudi. Ako većina smatra da je neka vijest istinita, u nju će početi vjerovati i dio osoba koje su je prije smatrale lažnom, što je dokazano u istraživanju koje su proveli psiholog Evan Ortico i znanstvenici s Berkeleya.
Istraživanje je bilo fokusirano na “ranjivosti ljudskog uma” u vrijeme društvenih mreža, a ispitanicima su prikazane informacije o različitim teorijama, od kojih neke nisu bile istinite, odnosno riječ je o pseudoznanstvenim teorijama i dezinformacijama koje kruže medijima posljednjih godina.
Ispitanici su morali odgovoriti koliko vjeruju u te tvrdnje na ljestvici od 0 do 100, a zatim su im znanstvenici koji su radili istraživanje pokazali razmišljanja drugih ispitanika o tim temama, odnosno koliko oni vjeruju u te tvrdnje. No pri tome nisu uvijek pokazali prave podatke, već su manipulirali s njima kako bi vidjeli reakciju ispitanika, odnosno hoće li mišljenje i vjerovanje drugih osoba utjecati i na njihovo razmišljanje o tim tvrdnjama.
Pokazalo se da hoće. Naime, sudionici istraživanja smatrali su da u neke lažne tvrdnje vjeruje oko 30 posto ljudi, no kada su im prikazani (manipulirani) podaci da u njih vjeruje 70 posto osoba te su informacije i za njih postale kredibilnije i počeli su vjerovati da su istinite.
Dakle, na stavove ljudi o istini ili laži određenih informacija uvelike utječe mišljenje drugih osoba pa tako, iako ispitanici za to nisu vidjeli nikakve dokaze, počeli su mijenjati svoje stavove i razmišljanja kada su saznali da u njih vjeruje veći broj ljudi nego su mislili.
Kako riješiti problem lažnih vijesti?
S obzirom na to da se fake news brzo šire društvenim mrežama, kako bi ih se zaustavilo, znanstvenici kažu kako su potrebne rane intervencije. Naime, jednom kada ljudi vjeruju u nešto (uključujući i lažne vijesti), teško će promijeniti svoje mišljenje te ih ne zanimaju suprotni dokazi. A kada ljudi nasjednu na dezinformacije te vide da se iste masovno dijele ili lajkaju na društvenim mrežama, to im je samo dodatna potvrda o “istinitosti” tih tvrdnji.
Prema Orticu, najveća odgovornost leži na društvenim mrežama koje bi za objave koje se smatraju zavaravajućim i dezinformacijama, trebale isključiti metrike poput lajkova, retvitova i slično, kako bi se ograničio njihov doseg. Također, svoj dio odgovornosti snose i sami korisnici kojima se predlaže da prošire izvore s kojih dobivaju informacije kako bi dobili širu sliku i novi pogled na vijesti koje im se prikazuju na društvenim mrežama.
Izvor: Berkeley
