Kineski znanstvenici kažu da razvijaju vrlo posebno oružje koje objedinjuje karakteristike nadzvučnog projektila i ultrabrzog podvodnog torpeda.
Prema pisanju South China Morning Posta, koji je citirao članak u kineskom znanstvenim časopisu za zrakoplovno-svemirsko inženjerstvo, taj novi super projektil biti će dug dugačak oko pet metara i moći će letjeti 2,5 puta brže od zvuka na visini od otprilike 10.000 metara, da bi se na kraju spustio na visinu morskih valova kako bi prošao posljednjih 20 kilometara prije cilja.
Kada je unutar otprilike 10 kilometara od zadanog cilja, projektil će prijeći u torpedni način rada, putujući pod vodom do 100 metara u sekundi (200 čvorova) koristeći superkavitaciju, odnosno formiranje golemog mjehura zraka oko njega koji značajno smanjuje otpor kretanja kroz vodu. Također će moći promijeniti put leta po želji ili zaroniti do dubine do 100 metara kako bi izbjegao podvodne obrambene sustave bez gubitka zamaha, piše navedeni kineski list.
Ideja nije nova, no...
No, ideja o spajanju rakete i torpeda koju imaju Kinezi nije nova, piše pak Business Insider. Američko protupodmorničko oružje RUM-139 VL-ASROC, na primjer, je raketa koja se lansira s površinskih brodova i izbacuje torpedo Mark 54 iznad ciljnog područja. Torpedo se spušta u vodu uz pomoć padobrana, a zatim cilja neprijateljsku podmornicu.
Ipak, čini se da je kinesko oružje projektil koji se pretvara u torpedo na raketni pogon nakon udara u vodu. Projektil-torpedo bi pokretao ramjet motor koji koristi element bor kao gorivo i koji bi mogao funkcionirati, i u zraku, i pod vodom. Stoga bi kineski super projektil-torpedo bio daleko brži od konvencionalnih torpeda poput američkog Mk-48, čija je prijavljena brzina oko 55 čvorova.
Problem leži u dizajniranju pogonskog sustava koji jednako dobro funkcionira u atmosferi i pod vodom. Znanstvenici s Kineskog nacionalnog sveučilišta za obrambenu tehnologiju vjeruju da se problem može riješiti dodavanjem borona u gorivo, piše kineski list.
Kontroverzan izbor za pogonsko gorivo
Cross-media ramjet koristi obogaćeno kruto gorivo, koje izgara s vanjskim zrakom ili morskom vodom koja ulazi u cilindar kako bi proizvela plin visoke temperature i stvorila potisak kroz mlaznicu, pojašnjavaju kineski znanstvenici u studiji objavljenoj u znanstvenom časopisu Journal of Solid Rocket Technology.
Bor je kemijski element koji se nalazi u mnogim tvarima, od hrane do deterdženta, pa čak i u ljudskim kostima. No, isto tako stvara veliku količinu energije kad se pomiješa s drugim tvarima, kako bi se stvorilo gorivo.
Ali kao što se može očekivati s takvom energetskom tvari, bor je i opasan. Američko zrakoplovstvo i mornarica ispitali su mlazno gorivo na bazi bora u 1950-ima, odnosno takozvano "zip gorivo" za zrakoplove kao što je bio predloženi nadzvučni bombarder B-70. Amerikanci su na kraju odustali od te ideje, jer je gorivo na bazi bora bilo hlapljivo, korozivno za dijelove motora i otrovno za ljude.
Međutim, pojava hipersoničnih projektila stvorila je potrebu za laganim, ali snažnim gorivom. Neki današnji znanstvenici vjeruju da se bor može ukrotiti kako bi zadovoljio tu potrebu. Na primjer, 2021. godine američka mornarica tražila je ideje za gorivo na bazi bora.
S druge strane, zanimljivo je da je kineski tim zapravo još i povećao količinu bora u gorivu svojeg predloženog projektila-torpeda.
Bor obično čini oko 30 posto ukupne težine goriva u projektilu zbog mnogih drugih kemikalija potrebnih za kontrolu i produljenje snažnog izgaranja, piše South China Morning Post i dodaje kako je kineski tim znanstvenika udvostručio udio bora u gorivu i procjenjuje da bi rezultat mogao proizvesti potisak veći od onog aluminija u vodi.
Drugi značajan aspekt predloženog kineskog oružja jest i superkavitacija pod vodom, koja koristi ispušne plinove motora kako bi se torpedo okružio mjehurićima, smanjujući otpor i omogućujući mu postizanje velikih podvodnih brzina.
Rusi imaju nešto slično, no...
Najpoznatiji primjer bio je sovjetski torpedo Shkval ("nevrijeme"). Umjesto da koristi propelere ili mlaznice za pogon kao konvencionalna torpeda, Shkval je zapravo bio podvodna raketa. Shkval je razvijen 1960-ih i još uvijek je u službi ruske ratne mornarice, a navodno ima brzinu od 200 čvorova.
Dok su se zapadne mornarice u početku brinule da njihovi nosači zrakoplova i podmornice ne mogu izbjeći tako brzo oružje, Shkval zapravo ima i puno nedostataka. Ima mali domet i nenavođen je, što naravno otežava gađanje pokretnih ciljeva.
To je možda razlog zašto je SAD prije deset godina okončao svoje provizorno istraživanje superkavitirajućih torpeda, iako Rusija nastavlja razvijati superkavitirajuće oružje.
Izvor: South China Morning Post
