Tlo na Mjesecu sadrži aktivne spojeve koji mogu pretvoriti ugljični dioksid u kisik i goriva, tvrde kineski znanstvenici u studiji objavljenoj u znanstvenom časopisu Joule. Oni sada istražuju mogu li se lunarni resursi koristiti za olakšavanje ljudskog istraživanja na Mjesecu ili izvan njega.
Yingfang Yao i Zhigang Zou, znanstvenici sa Sveučilišta Nanjing, nadaju se da će dizajnirati sustav koji će iskoristiti prednosti lunarnog tla i sunčevog zračenja, dva najzastupljenija resursa na Mjesecu. Nakon analize lunarnog tla koje je vratila kineska svemirska letjelica Chang'e 5, njihov je tim otkrio da uzorak sadrži spojeve, uključujući tvari bogate željezom i titanom, koji bi mogli raditi kao katalizator za proizvodnju željenih proizvoda, poput kisika, koristeći sunčevu svjetlost i ugljični dioksid.
Na temelju promatranja, tim je predložio strategiju takozvane "izvanzemaljske fotosinteze". Sustav uglavnom koristi Mjesečevo tlo za elektrolizu iz njega izvađene vode i daha astronauta, u kisik i vodik koji pokreće sunčeva svjetlost. Ugljični dioksid koji astronauti izdišu također se skuplja i miješa s vodikom iz vodene elektrolize tijekom procesa hidrogenacije kataliziranog Mjesečevim tlom.
Proces daje ugljikovodike kao što je metan, koji bi se mogao koristiti kao gorivo. Strategija ne koristi vanjsku energiju već sunčevu svjetlost za proizvodnju raznih poželjnih proizvoda kao što su voda, kisik i gorivo koji bi mogli podržati život na mjesečevoj bazi, kažu kineski istraživači. Oni sad traže priliku za testiranje sustava u svemiru, vjerojatno s budućim kineskim lunarnim misijama s posadom.
Koristimo in-situ ekološke resurse kako bismo minimizirali nosivost rakete, a naša strategija pruža scenarij za održivo i pristupačno životno okruženje izvan Zemlje, kaže Yao.
Iako je katalitička učinkovitost lunarnog tla manja od katalizatora dostupnih na Zemlji, Yao kaže da tim testira različite pristupe za poboljšanje dizajna, kao što je otapanje lunarnog tla u nanostrukturirani materijal visoke entropije, koji je bolji katalizator.
Prije toga, znanstvenici su predložili mnoge strategije za izvanzemaljski opstanak. No, većina dizajna zahtijeva izvore energije sa Zemlje. Primjerice, NASA-in Perseverance rover donio je instrument koji može koristiti ugljični dioksid u Marsovoj atmosferi za stvaranje kisika, ali ga pokreće nuklearna baterija na njemu.
U bliskoj budućnosti vidjet ćemo da se industrija letova u svemiru s posadom brzo razvija. Baš poput 'Doba jedra' u 1600-ima kada stotine brodova krenu prema moru, ući ćemo u 'Doba svemira'. Ali ako želimo provesti veliko istraživanje izvanzemaljskog svijeta, trebat će nam razmišljati o načinima smanjenja nosivosti, što znači oslanjanje na što manje zaliha sa Zemlje i korištenje izvanzemaljskih resursa umjesto toga, ističe na kraju Yao.
Izvor: EurekAlert
