Prostor u svemiru koji zauzima NASA-in teleskop James Webb nije potpuni vakuum, a obzirom na to dogodilo se nešto neizbježno i očekivano. Sićušni komad stijene, odnosno mikrometeorit, udario je u jedan od Webbovih zrcalnih segmenata.
Ipak, potrebe za panikom nema. Inženjeri koji su izgradili teleskop iznimno su svjesni opasnosti svemirskog okoliša, a Webb je stoga pažljivo dizajniran da ih izdrži.
Uvijek smo znali da će Webb morati izdržati svemirsko okruženje, koje uključuje oštro ultraljubičasto svjetlo i nabijene čestice sa Sunca, kozmičke zrake iz egzotičnih izvora u galaksiji i povremene udare mikrometeoroida unutar našeg Sunčevog sustava. Mi smo dizajnirali i izgradili Webb s marginom performansi, optičkom, toplinskom, električnom, mehaničkom , kako bismo osigurali da može obavljati svoju ambicioznu znanstvenu misiju čak i nakon mnogo godina u svemiru, kaže inženjer i tehnički zamjenik voditelja projekta Paul Geithner iz NASA-inog Centra za svemirske letove Goddard.
Webb se smjestio na području 1,5 milijuna kilometara od Zemlje pod nazivom L2. To je ono što je poznato kao Lagrangeova točka, gdje se gravitacijska interakcija između dva orbitirajuća tijela (u ovom slučaju Zemlje i Sunca) balansira sa centripetalnom silom orbite kako bi se stvorio stabilan džep u kojem se mogu nalaziti "parkirani" objekti male mase, kako bi se smanjila potrošnja goriva.
Očekivane nevolje
To je vrlo korisno za znanost, ali ove regije mogu sakupljati i druge stvari.
Jupiter, na primjer, ima rojeve asteroida koji dijele njegovu orbitu u dvije Lagrangeove točke koje dijeli sa Suncem. Drugi planeti također imaju asteroide u svojim Lagrangeovim točkama, iako manje od Jupitera.
Nejasno je koliko je točno prašine L2 skupio, ali bilo bi glupo očekivati da je regija uopće nije skupila.
Webbov dizajn uračunao je i te opasnosti
Dakle, Webb je posebno konstruiran da izdrži bombardiranje čestica veličine prašine koje putuju iznimno velikim brzinama. Ne samo da je dizajn Webba uključivao simulacije, inženjeri su proveli probne utjecaje na uzorke zrcala kako bi razumjeli kakvi bi mogli biti učinci svemirskog okruženja i pokušali ih ublažiti.
Udari mogu pomicati segmente zrcala, ali teleskop ima senzore za mjerenje položaja zrcala i mogućnost njihovog podešavanja kako bi se ispravila izobličenja koja mogu rezultirati. Kontrola misije ovdje na Zemlji također može poslati prilagodbe Webbu da vrati zrcala tamo gdje bi trebala biti. Njegova optika može se čak unaprijed okrenuti od poznatih kiša meteora.
Webb je izgrađen s ogromnim marginama pogreške, tako da fizička degradacija koja se očekuje tijekom vremena neće dovesti misiju do njezinog prijevremenog kraja. Vjerojatno je u boljem položaju od Hubblea, koji je, u niskoj orbiti Zemlje, bio podvrgnut ne samo udarima mikrometeorita, već i stalnom bombardiranju svemirskih krhotina.
Međutim, za razliku od Hubblea, udaljenost do Webba znači da tehničari neće moći fizički posjetiti i izvršiti popravke.
Događaj ipak veći od očekivanog
Mikrometeoroid koji je udario u teleskop, negdje između 23. i 25. svibnja, bio je slučajan događaj. Utjecaj je, međutim, bio veći od očekivanog, što znači da predstavlja priliku za bolje razumijevanje okruženja L2 i pokušaj pronalaženja strategije za zaštitu teleskopa u budućnosti.
S Webbovim zrcalima izloženim svemiru, očekivali smo da će povremeni udari mikrometeoroita graciozno pogoršati performanse teleskopa tijekom vremena. Od lansiranja, imali smo četiri manja mjerljiva udara mikrometeoroita koji su bili u skladu s očekivanjima, a ovaj nedavno je veći od naših predviđanja degradacije. Upotrijebit ćemo ove podatke o letu kako bismo ažurirali našu analizu performansi tijekom vremena i također razvili operativne pristupe kako bismo osigurali da maksimiziramo performanse Webbovih slika u najboljoj mogućoj mjeri u godinama koje dolaze, kaže Webbov upravitelj elemenata optičkog teleskopa Lee Feinberg iz NASA-e Goddard.
Prve Webbove slike u punoj boji i spektroskopske slike još uvijek trebaju stići prema rasporedu, 12. srpnja 2022. Događaj je to koji znanstvenici, ali i javnost s nestrpljenjem čekaju.
Izvor: Science Alert