Podatke kradu svi, samo je pitanje hoće li se to definirati kao krađa ili će se stvar pokušati opravdati višim ciljevima, sigurnošću i još ponekom floskulom...

Nekako baš u isto vrijeme pojavile su se dvije vijesti koje onako „na prvu“ i nemaju baš previše veze jedna s drugom. Prva se tiče Googlea i njegovih posebnih algoritama kojima otkrivaju sadržaje vezane uz dječju pornografiju na svojim serverima, odnosno preciznije serverima njihove usluge elektroničke pošte Gmail. Kakvi su to točno algoritmi, ne zna nitko, u isto vrijeme svi se slažu da bi onima koji uopće pomisle na pedofiliju trebalo presuditi po kratkom postupku, jer nešto bolesnije ne postoji, ali ovdje je u pitanju (i) nešto drugo. Ako je Google pronašao materijale vezane uz dječju pornografiju na određenom korisničkom računu (i neka je!) to bi automatski značilo da nadzire Gmail račune. Iako su iz najvrjednije svjetske kompanije poručili kako imaju poseban softver za otkrivanje dječje pornografije, ali mnogi stručnjaci i dalje otvoreno tvrde kako Google preko Gmaila nadzire sve naše poruke, samo to ne želi priznati.

Druga vijest stiže s „tamne strane ulice“ i otkriva kako su ruski hakeri uspjeli „maznuti“ ni manje ni više nego 1,2 milijarde korisničkih imena i lozinki, što je proglašeno najvećom krađom privatnih podataka na internetu ikada! Hakeri su obično percipirani kao „zli momci“, pa je tako i ova vijest smještena u rubrike „crne web kronike“, uz neizbježna upozorenja kako morate paziti kakve su vam lozinke, koliko znakova imaju, što bi sve trebale sadržavati da budu sigurne... Oko ovoga se podigla, sasvim razumljivo, poprilična galama, jer nitko ne zna s kojih su točno webova ukradeni podaci, pa nitko od nas, za sada, ne može znati, jesu li i njegovi korisnički podaci završili u rukama zločestih ruskih hakera. Kako će cijela priča završiti, za sada ne zna nitko, ali vjerojatno će se idućih dana o tome još naveliko raspredati...

Ako ovome dodamo i tekst koji je nedavno napisao Saša, a koji se odnosi na „pravila ponašanja“ Facebookovog Messengera, onda je „mozaik“ potpuno zaokružen, iako bi se moglo nabrojati barem još deset sličnih slučajeva i to samo iz posljednjih mjesec dana. Kakve dakle veze imaju Google, otkrivanje dječje pornografije i ruski hakeri koji kradu korisničke podatke s 420 tisuća web stranica? Esencijalno, nikakve, osim što su u oba slučaja glavni objekt – korisnički podaci. Google ih nadgleda (sve ili samo neke, pitanje je sad!) u ime nečeg doista pozitivnog, dok hakeri to rade vjerojatno iz niskih pobuda. Ali, opet, na kraju balade, ispada da se samo još jednom potvrdilo ono što svi odavno znamo – naši podaci zanimaju sve. Dobre, loše, prljave ili čiste, sasvim svejedno, ali korisnički podaci su blago modernog internet doba.

Grubo rečeno, korisničke podatke kradu svi, samo je pitanje tko će to priznati. Hakeri ili hakerske organizacije će se čak u nekim slučajevima pohvaliti kako su upravo oni napravili „cirkus“ i došli u posjed milijuna korisničkih podataka, dok će se Google, Facebook, Twitter (nastavi niz...) i svi ostali zakleti kako oni nikada, ali baš nikada ne bi zloupotrijebili naše podatke. Osim, naravno, kada su u pitanju viši ciljevi, globalna ili nacionalna sigurnost. Gdje je granica i tko nam može jamčiti da u ovom doista neugodnom slučaju dječje pornografije Google ne nadzire sve nas i u neke druge svrhe? Apsolutno nitko na ovom svijetu ne može nam dati takvo jamstvo. Što nam je činiti? Ništa posebno, osim pripaziti doista na sigurnost, ali u isto vrijeme ne čuditi se ako se s vremenskim odmakom ispostavi da su naše podatke ukrali i „dobri“, a ne samo „loši“ momci...