Plamteći svijet rastaljenih stijena i gustih oblaka isparenog kamenja izvan Sunčeva sustava, mogao bi redefinirati naše poimanje stjenovitih egzoplaneta s atmosferama. Egzoplanet TOI-561 b, koji pripada klasi takozvanih super-Zemlja planeta i koji je usijan zračenjem sa svoje zvijezde, pokazuje ono što znanstvenici iz poznate američke istraživačke institucije Carnegie Science, opisuju kao globalni ocean magme prekriven atmosferom bogatom hlapljivim tvarima.
Egzoplanet kruži oko svoje zvijezde na zapanjujuće maloj udaljenosti od manje od 1,6 milijuna kilometara, otprilike jednu četrdesetinu udaljenosti između planeta Merkura i Sunca. Ta tijesna orbita čini TOI-561 b planetom zaključanim u plimnoj rotaciji oko matične zvijezde, s jednom hemisferom u vječnom svjetlu, dok je druga uronjena u stalnu tamu. Unatoč tim ekstremnim uvjetima, planet je uspio zadržati svoju atmosferu milijardama godina, suprotstavljajući se očekivanjima znanstvenika.
Na temelju onoga što znamo o drugim sustavima, astronomi bi predvidjeli da je planet poput ovog premalen i prevruć da bi zadržao vlastitu atmosferu dugo nakon formiranja, objašnjava Nicole Wallack, astronomkinja iz Carnegie Sciencea i jedna od autorica istraživanja objavljenog u The Astrophysical Journal Letters, u priopćenju te američke istraživačke institucije.
TOI-561 b završava orbitu oko svoje zvijezde za manje od jedanaest sati, što ga svrstava u egzoplanete ultrakratkog orbitalnog razdoblja. Njegova masa iznosi otprilike dvostruko više od Zemljine, a radijus mu je 1,4 puta veći. Njegova zvijezda domaćin, nešto hladnija i manje masivna od Sunca, nalazi se u gustom disku Mliječne staze i pokazuje nisku količinu željeza, ali visok sadržaj alfa elemenata (kemijski elementi koji nastaju u zvijezdama procesom nuklearne fuzije dodavanjem helijevih jezgri), što upućuje na starost od oko deset milijardi godina.
Mjerenja pokazuju da TOI-561 b ima neuobičajeno nisku gustoću, otprilike četiri puta veću od gustoće vode. Znanstvenici sugeriraju da to može biti posljedica manjeg željeznog jezgrenog sloja, sastava bogatog lakšim stijenama ili prisutnosti značajne atmosfere koja povećava prividnu veličinu planeta.
Korištenjem teleskopa James Webb tim je promatrao taj egzoplanet gotovo četiri pune orbite, mjereći svjetlinu dnevne strane NIRSpec instrumentom u bliskom infracrvenom spektru. Dok bi goli kamen dosegao približno 2.700 °C, TOI-561 b pokazuje približno 1.800 °C. Znanstvenici predlažu da atmosferski vjetrovi planeta raspoređuju toplinu, dok vodena para apsorbira blisko-infracrveno zračenje, hladeći stranu okrenutu prema zvijezdi.
Ravnoteža između oceana magme i izlazećih plinova mogla bi objasniti dugovječnost atmosfere tog egzoplaneta. Precizno objašnjenje zašto TOI-561 b ima gustu atmosferu zahtijevat će daljnja teorijska razmatranja i opažanja, ističu ipak na kraju autori navedenog istraživanja.
