Zamislite da sutra imate razgovor za novi posao. Neki ljudi mogu zamisliti kakva će im pitanja biti postavljena, psihički se pripremiti na različite ishode. No, druge će pomisao na tako stresnu situaciju natjerati da probdiju cijelu noć zamišljajući najgore moguće ishode, ma koliko oni čudni oni bili.

Ako ste netko tko ima tendenciju činiti ovo drugo, skloni ste katastrofi, piše za The Conversation, Patricia Riddel, profesorica primjenjene neuroznanosti sa Sveučilišta Reading.

Katastrofiziranje je sklonost pretpostavljanju da će vam se dogoditi najgori mogući ishod, čak i ako imate dokaz da to nije najvjerojatnije. Ljudi koji vole osjećati kontrolu (i stoga ne podnose neizvjesnost) vjerojatnije će doživjeti katastrofu. To je povezano s anksioznošću, što sugerira da česte katastrofe mogu biti čimbenik u razvoju određenih problema s mentalnim zdravljem, ističe Riddel.

Katastrofiranje dolazi iz uvjerenja da se zamišljanjem onoga što bi moglo poći po zlu, možemo bolje zaštititi od štete, i fizičke i mentalne, pojašnjava Riddel.

Međutim, ta sklonost može pomoći samo ako ste u stanju točno predvidjeti što će se dogoditi u određenoj situaciji i kako ćete se osjećati, dodaje.

Igranje videoigara Muči vas stres? Ova videoigra snižava tlak, smiruje, a i zabavna je

Dok zamišljamo buduće događaje, doživljavamo emocionalnu reakciju i koristimo ju za određivanje toga kako ćemo se osjećati u budućnosti. No takav način predviđanja budućnosti često je pogrešan, jer nismo u stanju zamisliti sve što bi se moglo dogoditi, napominje Riddel.

To može dovesti do stvaranja pogrešnog emocionalnog odgovora na buduće situacije u našim glavama. Ali naše vjerovanje u ono što će se dogoditi u budućnosti može imati veliki utjecaj na naše ponašanje. Na primjer, ljudi koji su optimistični (ili čak realni) u pogledu budućnosti vjerojatnije će biti spremni isprobati nove stvari. Također je vjerojatno da će primijetiti što je dobro prošlo u novim situacijama, piše britanska stručnjakinja.

S druge strane, napominje Riddel, ljudi koji su katastrofičari rjeđe će isprobati nove stvari, a i kad isprobaju nešto novo, vjerojatnije je da će primijetiti što je pošlo po zlu. To će biti pohranjeno u njihovoj memoriji i dodatno će davati razloge zašto ne bi trebali isprobavati nove stvari u budućnosti.

Kao rezultat toga, katastrofično razmišljanje može dovesti do nepotrebnog stresa i tjeskobe i može vas spriječiti da radite stvari u kojima biste mogli uživati ​​ili učiti, smatra Riddel.

Ako ste netko tko ima tendenciju "crnih misli" kada ste pod stresom ili tjeskobni, Riddel ističe nekoliko stvari koje možete učiniti kako biste sami sebi pomogli.

Depresija (Foto: Getty Images) Znanstvenici upozoravaju: Pandemija utječe na psihičko i fizičko zdravlje Hrvata, pogotovo onih koji imaju post-COVID sindrom

Donosite odluke ujutro

Ljudi se često noću brinu o budućnosti.

Dok spavamo, aktivnost u racionalnom dijelu našeg mozga je smanjena, a aktivnost u emotivnijem dijelu našeg mozga povećana. Kao rezultat toga, skloni smo koristiti svoj emocionalni mozak za zamišljanje budućnosti kad smo budni noću. Nedostatak sna također nas može učiniti osjetljivijim na stvari koje smatramo prijetećima. To nas može dovesti do toga da se više usredotočimo na ono što bi moglo poći po zlu i učiniti nas sklonijim katastrofi, ističe Riddel.

Stoga savjetuje da može biti korisno podsjetiti se da čovjek ne razmišlja racionalno kad leži budan i brine o nečemu. Također može biti korisno pričekati jutro za donošenje odluke, kad je čovjekov mozak odmoran.

Naučite svog unutarnjeg kritičara da bude suosjećajniji

Katastrofiranje može probuditi unutarnjeg kritičara, koji pak može koristiti grube riječi ne bi li pobudio emocije u nama.

Kada se to dogodi, Riddel piše da treba pokušati pogledati stvari iz druge perspektive, odnosno "kroz tuđe oči" te pokušati dati odgovore na pitanja poput - Kojim jezikom se služimo i bismo li upotrijebili isti jezik da govorimo o nekom drugom u sličnoj situaciji? Je li jezik koji naš unutarnji kritičar koristi koristan ili opravdan?

Često će odgovori na ova pitanja biti ne. Budite svjesni jezika koji vaš unutarnji kritičar koristi kada ste zabrinuti ili pod stresom. Ako je previše grub, pokušajte prijeći na ljubazniji način govora sa samim sobom, savjetuje britanska stručnjakinja.

Slika nije dostupna Neprekidni virtualni sastanci negativno utječu na zaposlenike: Microsoft ima rješenje koje će smanjiti stres

Izmislite bolju priču

Čak i ako su stvari pošle po zlu u prošlosti, malo je vjerojatno da će to biti slučaj u budućnosti, unatoč onome što bismo sami sebi mogli reći, ističe Riddel.

Ako ste skloni katastrofičnom razmišljaju o budućim događajima, pokušajte umjesto toga razmisliti o načinima na koje bi ovaj događaj mogao dobro proći, što bi vam moglo pomoći da se osjećate manje tjeskobno, savjetuje.

Druga strategija je izmišljati, ne samo jednu, već nekoliko uvjerljivih priča o tome što bi se moglo dogoditi.

To može pomoći da se podsjetimo da su priče koje pričamo samo to – priče. Odabir da se usredotočimo na priče s pozitivnim ishodom također bi nam mogao pomoći da se osjećamo manje zabrinuto ili pod stresom, kaže Riddel.

Budite ljubazni prema sebi

U razmišljanju o budućnosti, čovjek treba pokušati biti suosjećajniji prema sebi, smatra Riddel, no priznaje i da je to teže nego što se može zamisliti - čak i za ljude koji su vrlo suosjećajni i empatični prema drugima.

Suosjećanje i empatija razvili su se kako bi nam pomogli u dobroj interakciji s drugima. Kao takve, suosjećanje i empatija zapravo nisu dizajnirani da se koriste za sebe. Ali male stvari – kao što je pitanje kakav savjet biste mogli dati prijatelju u vašoj situaciji – mogu vam pomoći da stupite u kontakt sa svojim suosjećajnim glasom, pojašnjava Riddel.

Često prakticiranje ovakvog načina "razgovaranja sa samim sobom" može pomoći u pronalaženju rješenja tamo gdje bi se inače mogli samo usredotočiti na problem, poručuje na kraju Riddel.

Izvor: The Conversation

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju