Pandemija nije utjecala samo na fizičko, već i na psihičko zdravlje ljudi. Zatvorenost, izolacija od drugih ljudi, strah od financijskih problema, ali i stres zbog rada od kuće, utjecali su na mentalnu stabilnost stanovništva.
Kako je istaknuto na panelu o mentalnom zdravlju, u sklopu sklopu nacionalne kampanje za mentalno zdravlje zdravlje Čujemte#ispodpovršine, pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i u organizaciji Hrvatskog psihijatrijskog društva i Udruge za prevenciju depresije i suicida Životna linija, čak 20 posto stanovništva bori se s problemima nesanice, što izaziva i brojne druge zdravstvene probleme. Anksioznost i depresija uzimaju maha, i tri su glavne smjernice kojima se trebamo voditi kada je u pitanju mentalno zdravlje - prepoznati problem što je prije moguće, zaustaviti stigmu i otuđenje po pitanju mentalnog zdravlja i zajedno se ujediniti u cilju da što više ljudi potraži pomoć, s obzirom da se 95 posto psihičkih poremećaja danas uspješno liječi.
Zbog pandemije stručnjaci očekuju i sve više ljudi s post-COVID sindromom, koji uključuje i mentalne poremećaje. Već sada, istaknuto je, u Klinici za psihijatriju "Sveti Ivan" imaju značajan broj psihotičnih poremećaja kao posljedicu post COVID sindroma. Zbog toga su organizirali grupe i timove u dnevnoj bolnici koji se bave samo pacijentima koji su preživjeli teži oblik COVID-a i bili na respiratoru, odnosno, koji su proživljavali smrt ljudi što su u bolnicama ležali pokraj njih. Za pacijente s post-COVID sindromom nema liste čekanja i oni su prioritet.
Na panelu na kojem su sudjelovali izv.prof.dr. Martina Rojnić Kuzman, psihijatrica s Klinike za psihijatriju KBC-a Zagreb, dr.sc.prof. psih. Ljiljana Muslić, voditeljica Odjela za promicanje mentalnog zdravlja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, doc.dr. Domagoj Vidović, psihijatar i zamjenik ravnateljice Klinike za psihijatriju Vrapče, prof.dr. Igor Filipčić, ravnatelj Klinike za psihijatriju "Sveti Ivan" u Jankomiru i Tin Pongrac, predsjednik Udruge Životna linija.
Doc.dr. Vidović istaknuo je kako se, prema posljednjim istraživanjima, jedan dio nesanice može pripisati stresnim zbivanjima poput korone ili potresa, no tu je i čitav niz pozitivnih i negativnih situacija u životu koje se mogu dovesti u vezu s nesanicom. S druge strane, ono što se svakako mora istaknuti su i loše higijenske navike spavanja.
Pokazalo se da oni koji pate od nesanice imaju značajno veći rizik za srčani i moždani udar, razvoj hipertenzije, dijabetesa, pretilosti i povišenih masnoća u krvi, ali i karcinoma. Čitav je niz čimbenika koji pokrenu nekakvu spiralu nesanice, a onda se tu doda nemogućnost doživljavanja pozitivnih emocija ili uzbuđenje, uz loše navike poput konzumacije kave i energetskih pića prije spavanja, korištenje mobitela neposredno prije sna, konzumacije preslane ili preslatke hrane, pa i kapanja nosa prije odlaska u krevet, jer kapi za nos razbuđuju. Pridržavanje higijene spavanja u mladosti je put da imamo zdravo spavanje i u kasnijoj dobi, rekao je doc.dr. Vidović dodavši da za postavljanje dijagnoze nesanice osoba mora tri noći minimalno tijekom jednog do tri mjeseca provesti besano, a to znači da je smanjena i kvantiteta, ali i kvaliteta spavanja.
Tijekom dana osoba mora biti okupirana tegobama sa spavanjem, i osim toga moraju postojati posljedice u smislu smanjene koncentracije, iritabilnog raspoloženja i otežanog funkcioniranja u svakodnevnom životu.
Stres je nešto s čime se suočavamo na dnevnoj bazi, i kako je pojasnila izv.prof.dr. Rojnić Kuzman, stres je fiziološka adaptabilna reakcija na vanjski stresor, koju percipiramo kao napetost, tjeskobu ili depresivnost. Stres utječe na zdravlje cijelog organizma, i ako se stresna reakcija s vremenom ne smanji, nego rezultira kroničnim disbalansom hormona, govori se o smanjenoj otpornosti na stres.
Istraživanje Hrvatskog psihijatrijskog društva pokazalo je da je, kako je pandemija odmicala, podrška obitelji bila jednako prisutna, no slabila je podrška okoline i prijatelja. Istodobno, slabila je otpornost na stres, a simptomi su bivali sve jači, jer što je manje podrške, možemo očekivati više simptoma. Primjerice, ako smo imali stresnu situaciju na poslu, kada dođemo doma, i imamo obitelj i prijatelje kojima možemo pričati o tome, stres se ublažava, no ako nema podrške, taj mehanizam ne možemo koristiti i naša otpornost pada. Socijalni nagon nam je jednako važan kao i bilo koji drugi, to nam je istinska potreba, pa ako toga nema, otpornost na stres slabi. Kada shvatimo da nam je to nagon investirat ćemo u njega, uzeti telefon, nazvati prijatelje, i održavati veze, jer na taj način stvaramo socjalni kapital koji nam služi da budemo otporniji i povezaniji, istaknula je izv.prof.dr. Rojnić Kuzman dodavši da premalo koristimo vlastite snage, a na stresne situacije možemo utjecati na način kako ih percipiramo i koju im važnost dajemo. Dodatno, trebamo ih doživljavati kao priliku za učenje, a pomoć zajednice u svemu je od iznimne važnosti.
Danas psihijatrijski bolesnici boluju i od niza drugih bolesti te žive 10 do 15 godina kraće, zbog tjelesnih komorbiditeta poput kardiovaskularnih bolesti, hipertenzije, dijabetesa, pretilosti, povišenih masnoća u krvi i karcinoma, koji se kasno prepoznaju i lošije se liječe, istaknuo je tijekom panela prof.dr. Filipčić. Zbog svega je potrebno prepoznati simptome anksioznosti i depresije što ranije te krenuti s liječenjem što je moguće prije.
Imamo četiri glavne skupine simptoma. Prva su emocionalni, koji se odražavaju na raspoloženje, osjećaj krivnje, bespomoćnosti i gubitak interesa. Potom su tu kognitivni simptomi zbog kojih ljudi zaboravljaju, konfuzni su i teško funkcioniraju. Treća skupina je niz tjelesnih simptoma, počevši od kroničnog umora koji je jedan od glavnih simptoma depresije. To je situacija kada se već rano ujutro budite umorni i nemate snage, a uz sve ide gubitak motivacije ili zlouporaba različitih psihoaktivnih tvari. Na kraju imamo skupinu ponašajnih simptoma, poput plačljivosti, socijalnog povlačenja, zanemarivanja higijene i suicidalnih pokušaja. Kada više ne funkcionirate na pravi način vjerojatno imate blage simptome, ali oni neće proći sami od sebe, jer anksioznost i depresija idu za vama gdje god i vi idete, a vremenom su ti simptomi sve teži i sve se teže liječe, pojasnio je prof.dr. Filipčić naglasivši da su pomoć i liječenje danas vrlo učinkoviti ako se problem prepozna na vrijeme te istaknuvši podatak da je 2017. godine 635 ljudi počinilo suicid, dok ih je u isto vrijeme u prometu poginulo 370.
Prošle godine brojke su bile vrlo slične, i zato se na nacionalnom nivou priprema strateški plan borbe protiv suicida. Suicidalnosti i psihičkih poremećaja nisu pošteđeni ni djeca i mladi, stoga je iznimno važno da odgojno-obrazovni djelatnici, koji su s njima svakodnevno u kontaktu, znaju prepoznati probleme kod djece i na pravilan način razgovarati o njima. Dr.sc.prof.psih. Muslić rekla je da je prije četiri godine Hrvatski zavod za javno zdravstvo proveo istraživanje među odgojno-obrazovnim djelatnicima osnovnih i srednjih škola koje je pokazalo da većina njih razgovara djecom o njihovim problemima, no boje se rade li to na pravilan način. Istodobno, tek nekolicina njih razgovara djecom o suicidu, a mnogi čak smatraju takve razgovore štetnima. Zbog svega je osmišljen program edukacije odgojno-obrazovnih djelatnika pod nazivom "Pomozi da" koji je krenuo prošle godine.
Program je pokrenut zbog toga što se prekasno prepoznaju teškoće, što otežava tretmane i ishode. Ideja nam je bila da idemo na svakodnevno okruženje djece i mladih, da osnažujemo djelatnike da bolje prepoznaju smetnje te da dobiju alate s kojima mogu provjeriti što se s djecom događa i usmjere ih na traženje pomoći. Cijela priča pružanja emocionalne podrške zapravo je priča o odnosu, tu je slušanje koje je vrlo važno, koje šalje poruku bliskosti, poruku vidim te i čujem te, što je od iznimne važnosti za osobe koje pate ili su uznemirene. Učimo odgojno-obrazovne djelatnike kako da pričaju s djecom o samoubojstvu, samoozljeđivanju, gubicima... Svi su spremni pomoći, ali su nesigurni kako pristupiti i rade li to na dobar način, pa smo ih htjeli osnažiti i pružiti im potrebne vještine, rekla je dr.sc.prof.psih. Muslić ističući pritom da bismo znanja i vještine o psihološkoj prvoj pomoći trebali usvojiti svi, kao nacija.
A program edukacije odgojno-obrazovnih djelatnika u potpunosti podržava i Tin Pongrac, baš kao i pripremu nacionalnih projekata za borbu protiv suicidalnosti. No Pongrac je istaknuo i kako ga je zaprepastila činjenica koliko obrazovnih djelatnika nije spremno govoriti o suicidu s djecom.
Tu se može jako napredovati po pitanju edukacije, da se makne stigma s te teme, i da se shvati kako razgovor o tome ne da nije štetan, nego zapravo dovodi do prorade te teme, čime se može spriječiti suicidalnost. Kod nas u udrugu stalno se javljaju ljudi s depresijom i anksioznošću, a ponekad i sa suicidalnim mislima. Mi imamo grupu za zajedničku potporu u koju ih možemo odmah primiti, a možemo im preporučiti i najbolje stručnjake za mentalno zdravlje. Zbog pandemije se sada javljaju i ljudi koji su izgubili nekog bliskog od COVID-a, što je izrazito traumatska situacija. Još jednom bih pozvao na osnivanje Nacionalnog centra za prevenciju suicida u kojem bi glavnu riječ imali vrhunski stručnjaci i gdje bi se svi sustavno borili protiv svih problema s kojima se suočavamo, jer organiziranim djelovanjem može se smanjiti stopa suicida, istaknuo je na kraju Pongrac.
