Pandemija nije utjecala samo na fizičko, već i na psihičko zdravlje ljudi. Zatvorenost, izolacija od drugih ljudi, strah od financijskih problema, ali i stres zbog rada od kuće, utjecali su na mentalnu stabilnost stanovništva. 

Kako je istaknuto na panelu o mentalnom zdravlju, u sklopu sklopu nacionalne kampanje za mentalno zdravlje zdravlje Čujemte#ispodpovršine, pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i u organizaciji Hrvatskog psihijatrijskog društva i Udruge za prevenciju depresije i suicida Životna linija, čak 20 posto stanovništva bori se s problemima nesanice, što izaziva i brojne druge zdravstvene probleme. Anksioznost i depresija uzimaju maha, i tri su glavne smjernice kojima se trebamo voditi kada je u pitanju mentalno zdravlje - prepoznati problem što je prije moguće, zaustaviti stigmu i otuđenje po pitanju mentalnog zdravlja i zajedno se ujediniti u cilju da što više ljudi potraži pomoć, s obzirom da se 95 posto psihičkih poremećaja danas uspješno liječi.

Slika nije dostupna Znanstvenici otkrili nov način liječenja ozbiljnih oblika depresije koji bi mogao promijeniti živote milijuna ljudi

Zbog pandemije stručnjaci očekuju i sve više ljudi s post-COVID sindromom, koji uključuje i mentalne poremećaje. Već sada, istaknuto je, u Klinici za psihijatriju "Sveti Ivan" imaju značajan broj psihotičnih poremećaja kao posljedicu post COVID sindroma. Zbog toga su organizirali grupe i timove u dnevnoj bolnici koji se bave samo pacijentima koji su preživjeli teži oblik COVID-a i bili na respiratoru, odnosno, koji su proživljavali smrt ljudi što su u bolnicama ležali pokraj njih. Za pacijente s post-COVID sindromom nema liste čekanja i oni su prioritet.

Na panelu na kojem su sudjelovali izv.prof.dr. Martina Rojnić Kuzman, psihijatrica s Klinike za psihijatriju KBC-a Zagreb, dr.sc.prof. psih. Ljiljana Muslić, voditeljica Odjela za promicanje mentalnog zdravlja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, doc.dr. Domagoj Vidović, psihijatar i zamjenik ravnateljice Klinike za psihijatriju Vrapče, prof.dr. Igor Filipčić, ravnatelj Klinike za psihijatriju "Sveti Ivan" u Jankomiru i Tin Pongrac, predsjednik Udruge Životna linija.

Doc.dr. Vidović istaknuo je kako se, prema posljednjim istraživanjima, jedan dio nesanice može pripisati stresnim zbivanjima poput korone ili potresa, no tu je i čitav niz pozitivnih i negativnih situacija u životu koje se mogu dovesti u vezu s nesanicom. S druge strane, ono što se svakako mora istaknuti su i loše higijenske navike spavanja.

Slika nije dostupna Depresija i mentalni problemi: Pandemija je naročito teško pogodila djevojčice

Pokazalo se da oni koji pate od nesanice imaju značajno veći rizik za srčani i moždani udar, razvoj hipertenzije, dijabetesa, pretilosti i povišenih masnoća u krvi, ali i karcinoma. Čitav je niz čimbenika koji pokrenu nekakvu spiralu nesanice, a onda se tu doda nemogućnost doživljavanja pozitivnih emocija ili uzbuđenje, uz loše navike poput konzumacije kave i energetskih pića prije spavanja, korištenje mobitela neposredno prije sna, konzumacije preslane ili preslatke hrane, pa i kapanja nosa prije odlaska u krevet, jer kapi za nos razbuđuju. Pridržavanje higijene spavanja u mladosti je put da imamo zdravo spavanje i u kasnijoj dobi, rekao je doc.dr. Vidović dodavši da za postavljanje dijagnoze nesanice osoba mora tri noći minimalno tijekom jednog do tri mjeseca provesti besano, a to znači da je smanjena i kvantiteta, ali i kvaliteta spavanja.

Tijekom dana osoba mora biti okupirana tegobama sa spavanjem, i osim toga moraju postojati posljedice u smislu smanjene koncentracije, iritabilnog raspoloženja i otežanog funkcioniranja u svakodnevnom životu.

Stres je nešto s čime se suočavamo na dnevnoj bazi, i kako je pojasnila izv.prof.dr. Rojnić Kuzman, stres je fiziološka adaptabilna reakcija na vanjski stresor, koju percipiramo kao napetost, tjeskobu ili depresivnost. Stres utječe na zdravlje cijelog organizma, i ako se stresna reakcija s vremenom ne smanji, nego rezultira kroničnim disbalansom hormona, govori se o smanjenoj otpornosti na stres.

Depresija (Foto: Getty Images) Istraživanje upozorava na dugoročne posljedice COVID-a: Oporavljeni imaju veće šanse za razvoj mentalnih bolesti

Istraživanje Hrvatskog psihijatrijskog društva pokazalo je da je, kako je pandemija odmicala, podrška obitelji bila jednako prisutna, no slabila je podrška okoline i prijatelja. Istodobno, slabila je otpornost na stres, a simptomi su bivali sve jači, jer što je manje podrške, možemo očekivati više simptoma. Primjerice, ako smo imali stresnu situaciju na poslu, kada dođemo doma, i imamo obitelj i prijatelje kojima možemo pričati o tome, stres se ublažava, no ako nema podrške, taj mehanizam ne možemo koristiti i naša otpornost pada. Socijalni nagon nam je jednako važan kao i bilo koji drugi, to nam je istinska potreba, pa ako toga nema, otpornost na stres slabi. Kada shvatimo da nam je to nagon investirat ćemo u njega, uzeti telefon, nazvati prijatelje, i održavati veze, jer na taj način stvaramo socjalni kapital koji nam služi da budemo otporniji i povezaniji, istaknula je izv.prof.dr. Rojnić Kuzman dodavši da premalo koristimo vlastite snage, a na stresne situacije možemo utjecati na način kako ih percipiramo i koju im važnost dajemo. Dodatno, trebamo ih doživljavati kao priliku za učenje, a pomoć zajednice u svemu je od iznimne važnosti.

Danas psihijatrijski bolesnici boluju i od niza drugih bolesti te žive 10 do 15 godina kraće, zbog tjelesnih komorbiditeta poput kardiovaskularnih bolesti, hipertenzije, dijabetesa, pretilosti, povišenih masnoća u krvi i karcinoma, koji se kasno prepoznaju i lošije se liječe, istaknuo je tijekom panela prof.dr. Filipčić. Zbog svega je potrebno prepoznati simptome anksioznosti i depresije što ranije te krenuti s liječenjem što je moguće prije.

Imamo četiri glavne skupine simptoma. Prva su emocionalni, koji se odražavaju na raspoloženje, osjećaj krivnje, bespomoćnosti i gubitak interesa. Potom su tu kognitivni simptomi zbog kojih ljudi zaboravljaju, konfuzni su i teško funkcioniraju. Treća skupina je niz tjelesnih simptoma, počevši od kroničnog umora koji je jedan od glavnih simptoma depresije. To je situacija kada se već rano ujutro budite umorni i nemate snage, a uz sve ide gubitak motivacije ili zlouporaba različitih psihoaktivnih tvari. Na kraju imamo skupinu ponašajnih simptoma, poput plačljivosti, socijalnog povlačenja, zanemarivanja higijene i suicidalnih pokušaja. Kada više ne funkcionirate na pravi način vjerojatno imate blage simptome, ali oni neće proći sami od sebe, jer anksioznost i depresija idu za vama gdje god i vi idete, a vremenom su ti simptomi sve teži i sve se teže liječe, pojasnio je prof.dr. Filipčić naglasivši da su pomoć i liječenje danas vrlo učinkoviti ako se problem prepozna na vrijeme te istaknuvši podatak da je 2017. godine 635 ljudi počinilo suicid, dok ih je u isto vrijeme u prometu poginulo 370.

Slika nije dostupna Pretjerano korištenje društvenih medija u pandemiji povezano s depresijom

Prošle godine brojke su bile vrlo slične, i zato se na nacionalnom nivou priprema strateški plan borbe protiv suicida. Suicidalnosti i psihičkih poremećaja nisu pošteđeni ni djeca i mladi, stoga je iznimno važno da odgojno-obrazovni djelatnici, koji su s njima svakodnevno u kontaktu, znaju prepoznati probleme kod djece i na pravilan način razgovarati o njima. Dr.sc.prof.psih. Muslić rekla je da je prije četiri godine Hrvatski zavod za javno zdravstvo proveo istraživanje među odgojno-obrazovnim djelatnicima osnovnih i srednjih škola koje je pokazalo da većina njih razgovara djecom o njihovim problemima, no boje se rade li to na pravilan način. Istodobno, tek nekolicina njih razgovara djecom o suicidu, a mnogi čak smatraju takve razgovore štetnima. Zbog svega je osmišljen program edukacije odgojno-obrazovnih djelatnika pod nazivom "Pomozi da" koji je krenuo prošle godine.

Program je pokrenut zbog toga što se prekasno prepoznaju teškoće, što otežava tretmane i ishode. Ideja nam je bila da idemo na svakodnevno okruženje djece i mladih, da osnažujemo djelatnike da bolje prepoznaju smetnje te da dobiju alate s kojima mogu provjeriti što se s djecom događa i usmjere ih na traženje pomoći. Cijela priča pružanja emocionalne podrške zapravo je priča o odnosu, tu je slušanje koje je vrlo važno, koje šalje poruku bliskosti, poruku vidim te i čujem te, što je od iznimne važnosti za osobe koje pate ili su uznemirene. Učimo odgojno-obrazovne djelatnike kako da pričaju s djecom o samoubojstvu, samoozljeđivanju, gubicima... Svi su spremni pomoći, ali su nesigurni kako pristupiti i rade li to na dobar način, pa smo ih htjeli osnažiti i pružiti im potrebne vještine, rekla je dr.sc.prof.psih. Muslić ističući pritom da bismo znanja i vještine o psihološkoj prvoj pomoći trebali usvojiti svi, kao nacija.

A program edukacije odgojno-obrazovnih djelatnika u potpunosti podržava i Tin Pongrac, baš kao i pripremu nacionalnih projekata za borbu protiv suicidalnosti. No Pongrac je istaknuo i kako ga je zaprepastila činjenica koliko obrazovnih djelatnika nije spremno govoriti o suicidu s djecom.

Društvene mreže (Foto: Getty Images) Glavni krivac za sve veću depresiju kod mladih su društvene mreže i televizija

Tu se može jako napredovati po pitanju edukacije, da se makne stigma s te teme, i da se shvati kako razgovor o tome ne da nije štetan, nego zapravo dovodi do prorade te teme, čime se može spriječiti suicidalnost. Kod nas u udrugu stalno se javljaju ljudi s depresijom i anksioznošću, a ponekad i sa suicidalnim mislima. Mi imamo grupu za zajedničku potporu u koju ih možemo odmah primiti, a možemo im preporučiti i najbolje stručnjake za mentalno zdravlje. Zbog pandemije se sada javljaju i ljudi koji su izgubili nekog bliskog od COVID-a, što je izrazito traumatska situacija. Još jednom bih pozvao na osnivanje Nacionalnog centra za prevenciju suicida u kojem bi glavnu riječ imali vrhunski stručnjaci i gdje bi se svi sustavno borili protiv svih problema s kojima se suočavamo, jer organiziranim djelovanjem može se smanjiti stopa suicida, istaknuo je na kraju Pongrac.

 

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju