Otkrivajući novo područje unutar mikrokozmosa naših tijela, znanstvenici su naišli na nešto što se čini kao potpuno nova kategorija entiteta, nalik virusima.
Mark Peifer, stanični biolog sa Sveučilišta Sjeverne Karoline u SAD-u, ostao je zatečen otkrićem. To je suludo. Što više gledamo, to više ludih stvari vidimo, rekao je.
Nazvani "obelisci", tim zagonetnim genetskim fragmentima nedostaju prepoznatljive sekvencije ili strukturne sličnosti s poznatim biološkim agensima.
Ivan Zheludev i njegov tim sa Sveučilišta Stanford predlažu da bi ti neobični entiteti mogli činiti posebnu skupinu, koja bi mogla poslužiti kao veza između rudimentarnih genetskih molekula i složenijih virusa.
Identificirano gotovo 30.000 različitih obeliska
Opisani kao raznolika klasa RNK, obelisci su se infiltrirali u ljudske i globalne mikrobiome, ističe se u istraživanju koje je objavljeno na repozitoriju za pretisak bioRxiv.
Nazvani po svojim štapićastim RNK strukturama, obelisci posjeduju nevjerojatno sažete genetske sekvence, duge oko 1000 nukleotida.
Zheludev i njegovi kolege, u studiji koja tek treba biti recenzirana, pretražili su milijune genetskih skupova podataka i identificirali gotovo 30.000 različitih obeliska, prisutnih u približno 10 posto analiziranih ljudskih mikrobioma.
Promatranje je pokazalo da se obelisci pojavljuju u 50 posto oralnih uzoraka pacijenata, što sugerira da njihova prevalencija varira među dijelovima tijela.
Znanstvenici su izolirali jednu vrstu stanice domaćina, Streptococcus sanguinis, iz mikrobioma, koja sadrži obelisk s petljom od 1137 nukleotida.
Dok domaćini drugih obeliska ostaju nepoznati, istraživači nagađaju da bi neki mogli živjeti i unutar bakterija.
Jedinstvena uloga u staničnoj biologiji
Značajna odlika obeliska jest njihova sposobnost kodiranja nove klase proteina nazvanih oblini, koji zauzimaju znatan dio njihove genetske strukture. Iako se razlikuju od viroida, obeliscima nedostaje genetski materijal za stvaranje proteinskih ljuski, poput RNK virusa.
Štoviše, premašuju veličinu tipičnih genetskih molekula koje se nalaze u stanicama, kao što su plazmidi, što ukazuje na njihovu jedinstvenu ulogu u staničnoj biologiji.
Unatoč njihovu obilju, Zheludev i njegov tim nisu pronašli nikakav zamjetan utjecaj obeliska na bakterijske domaćine ili mehanizme međustaničnog prijenosa. Znanstvenici predlažu da ti entiteti možda ne odgovaraju tradicionalnoj definiciji virusa te da možda više nalikuju RNK plazmidima.
Izvor: Science Alert
