Cement se obično radi tako da se melje vapnenac i miješa s finim pijeskom i glinom te kuha na ekstremno visokoj temperaturi od 1450 Celzijevih stupnjeva. Ne samo da energija koja se koristi za zagrijavanje navedene mješavine proizvodi ogromnu količinu ugljikova dioksida, već se taj staklenički plin oslobađa i iz samog vapnenca tijekom istog procesa.
Za svaki kilogram proizvedenog cementa to znači da se proizvede i kilogram ugljikova dioksida, što kad se sve skupa zbroji, čini nevjerojatnih osam posto globalne emisije CO2 u Zemljinu atmosferu.
I dok se vode polemike oko toga da cement na kraju upije većinu CO2 proizvedenog tijekom navedenog procesa, ideja da se pročisti proces proizvodnje nikako nije loša. Istraživači s MIT-ja su pokušali tome doskočiti promjenama u omjeru sastojaka, razvojem novih geopolimerskih recepata ili zamjenom cementa s ekološki prihvatljivim kompozitnim vezivima.
Problem svih tih navedenih pokušaja jest taj da se pritom proizvode drukčiji tip cementa, koji industrija barem isprva ne bi bila voljna objeručke prihvatiti kao zamjenu za original.
Znanstvenici su se stoga koncentrirali na poboljšanje jednog koraka u procesu izrade klasičnog cementa, istovremeno ga čineći ekološki čišćim, a da ne moraju mijenjati sam izvorni materijal. Taj korak zapravo je čišćenje od CO2 vapnenca, jedne od komponenti za izradu cementa.
Umjesto da zagrijavaju vapnenac koristili su eletrolizu, odnosno proces u kojem elektrode razdvajaju molekule vode u kisik i vodik. Na taj se način oko jedne elektrode stvara kiselina, a oko druge lužina. Vapnenac se otapa u kiselini, a s druge strane se stvara kalcijev hidroksid u obliku čvrstih pahuljica. Te se vapnenačke pahuljice onda skupljaju i od njih se proizvodi cement.
Čitav proces, naravno, proizvodi ugljikov dioksid dok se vapnenac otapa, ali se ne oslobađa u zrak, već se može uhvatiti i s obzirom na to da je čist, iskoristiti i za druge svrhe, poput proizvodnje tekućih goriva ili za karbonizaciju pića.
MIT-jev tim tvrdi da se takav CO2 može kombinirati s kisikom koji se proizvodi tijekom elektrolize te paliti kako bi dao energiju za proizvodnju novog cementa u istom procesu.
Znantsvenici su svoju tehniku izrade cementa demonstrirali u laboratoriju, što znači da je eksperiment bio na maloj razini, no tvrde da se čitav proces može lagano dovesti do industrijske razine proizvodnje. Ipak, to je samo jedan korak u širem procesu izrade cementa i potrebno je još rada prije negoli se ova tehnika može ugraditi u proizvodni proces u industriji. Ipak, napravljen je korak u pravom smjeru.
Vezane vijesti
Ne propustite ni ovo
