Najveći Saturnov mjesec, Titan, za koji se dugo smatralo da skriva globalni podzemni ocean, možda umjesto toga ima znatno složeniju unutrašnju građu sastavljenu od leda i bljuzgavice.
Svemirska letjelica Cassini američke svemirske agencije NASA-e, koja je od 2004. godine obavila desetke preleta Titana, isprva je pružila podatke koji su do 2008. godine tumačeni kao dokaz postojanja tekućeg oceana ispod njegove kore. Mjerenja plimno uzrokovanih deformacija upućivala su na to da Saturnova gravitacija dovoljno rasteže i stišće Titan da proizvodi unutarnju toplinu, čime se održava njegova tekuća unutrašnjost. Cassini je te promjene u gravitaciji pratio mjerenjem Dopplerova pomaka radijskih signala između letjelice i prijamnika na Zemlji.
No sada, studija objavljena 17. prosinca 2025. godine u časopisu Nature dovodi tu sliku u pitanje. Primjenom novih metoda za uklanjanje šuma iz Cassinijevih Dopplerovih podataka, znanstvenici iz NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon (JPL) zaključuju da je Titanova unutrašnjost vjerojatnije mješavina leda i bljuzgavice, a ne globalni ocean. Takva struktura i dalje omogućuje plimno savijanje, ali toplinu raspršuje na način koji sprječava potpuno taljenje leda.
Ovo istraživanje naglašava snagu arhivskih podataka planetarne znanosti. Važno je zapamtiti da podaci koje ove nevjerojatne letjelice prikupljaju nastavljaju živjeti pa se otkrića mogu ostvarivati godinama, pa čak i desetljećima kasnije, kako analitičke tehnike postaju sofisticiranije, izjavila je Julie Castillo-Rogez iz JPL-a u priopćenmju NASA-e.
Iako Titan možda ne posjeduje globalni ocean, to ne isključuje njegov potencijal za postojanje osnovnih oblika života, pod pretpostavkom da se život na Titanu uopće može razviti. Zapravo, mislim da to Titan čini još zanimljivijim, kaže pak Flavio Petricca iz JPL-a.
Naša analiza pokazuje da bi trebali postojati džepovi tekuće vode, moguće topli i do 20 stupnjeva Celzija, u kojima kruže hranjive tvari od stjenovite jezgre mjeseca, kroz bljuzgaste slojeve visokotlačnog leda, do čvrste ledene ljuske na površini, dodaje Petricca.
Titanova gusta atmosfera i ogromna površinska jezera tekućeg metana zadržavaju ga u središtu interesa planetarne znanosti. NASA-ina planetarna letjelica Dragonfly, čije se lansiranje prema Titanu očekuje oko 2028. godine, trebala bi omogućiti izravno istraživanje tih dinamičnih procesa.
