Koliko nam tehnologija za praćenje kontakata zaraženih osoba može pomoći u sprječavanju širenja koronavirusa? Odgovor na to pitanje mogli bismo dobiti tijekom sljedećih mjeseci, no na temelju nekih dosadašnjih primjera ne treba biti preoptimističan. Prvo, za uspjeh njezina korištenja potrebno je da je prihvati i koristi što više ljudi, što će biti problematično jer mnogi su u strahu da će ih s tom tehnologijom države moći pratiti. Drugo je pitanje koliko je sama tehnologija uspješna. Npr. takva se aplikacija već neko vrijeme koristi na Islandu, a iako je pomogla u identifikaciji nekih kontakata zaraženih osoba, pokazalo se da je i dalje tradicionalan način kontaktiranja i izolacije osoba koje su bile u kontaktu sa zaraženima najbolji i najučinkovitiji način sprječavanja širenja zaraze.

Praćenje kontakata pomoću aplikacija uskoro bi trebalo postati dostupno većem broju država zahvaljujući suradnji Applea i Googlea, čija je tehnologija namijenjena telefonima koje pokreće Android i iOS napokon postala dostupna. Već 22 zemlje i nekoliko američkih saveznih država izrazili su želju za razvojem aplikacija baziranih na toj tehnologiji, dok je dio država (uključujući i Hrvatsku) najavio razvoj vlastitih aplikacija koje će omogućiti praćenje kontakata zaraženih osoba.

Softver na kojem rade Apple i Google baziran je na bluetoothu - ako je osoba provela određeno vrijeme u blizini druge osobe za koju se naknadno uspostavi da boluje od bolesti COVID-19 (naravno, i ako obje osobe koriste tu tehnologiju), dobit će obavijest da je bila u kontaktu sa zaraženom osobom.

Aplikacije i automatski sustav obavijesti izloženosti zaraženim osobama, dakle, neće zamijeniti klasični način praćenja i izolacije kontakata, već bi samo trebale poboljšati cijeli proces, a sve s ciljem usporavanja širenja koronavirusa. Iz Googlea i Applea kažu kako će ključ za uspjeh tehnologije biti u što većoj prihvaćenosti aplikacija među korisnicima. Poseban naglasak stavljaju na snažnu zaštitu privatnosti jer je korištenje potpuno anonimno, što bi trebalo ohrabriti ljude na njihovo korištenje.

Ipak, prema onome što možemo vidjeti dosad, pitanje je koliko će takve aplikacije imati smisla jer se pokazalo da neke aplikacije koje već postoje koristi vrlo malo ljudi. Primjerice, u američkoj saveznoj državi Utah takvu aplikaciju koristi manje od 2 posto ljudi, dok je u Sjevernoj Dakoti koristi oko 4 posto. U Islandu je situaciju puno bolja i koristi je čak 40 posto stanovnika te zemlje, no pokazalo se da je učinak tehnologije ipak manji nego što se očekivalo.

Izvor: The Guardian