Znanstvenici sa Sveučilišta Borås u Švedskoj pronašli su način kako napraviti održivu umjetnu kožu od gljivica koje su hranjene ustajalim kruhom.
Švedski znanstvenici tvrde da je njihovoj koži s gljivicama potrebno manje vremena za proizvodnju od postojećih nadomjestaka koji su već na tržištu, te da je, za razliku od nekih, njihova umjetna koža na 100 posto biološkoj bazi.
Spomenute gljivice bi se također mogle koristiti za izradu proizvoda od papira i nadomjestaka za pamuk, sa svojstvima usporedivim s tradicionalnim materijalima.
Kako bi stvorili novi materijal, znanstvenici su koristili spore gljivice zvane Rhizopus delemar, koje se obično mogu naći na hrani koja propada. Hranili su te gljivice neprodanim kruhom iz supermarketa, koji su osušili i mljeli u krušne mrvice te pomiješali s vodom u pilot reaktoru.
Dok su se gljivice hranile kruhom, proizvodile su mikroskopska prirodna vlakna napravljena od hitina i hitozana i koja su se nakupljala u njezinim staničnim stijenkama. Gljivične stanice zatim su položene u ravnu plohu i osušene kako bi se dobio materijal nalik koži.
Prvi prototipovi gljivične kože koje je tim proizveo bili su tanki i nedovoljno fleksibilni, kaže voditelj studije, dr. Akram Zamani sa Sveučilišta Borås u Švedskoj.
Njegov tim sad radi na debljim verzijama koje se sastoje od više slojeva kako bi što bolje oponašale pravu životinjsku kožu. Ti kompoziti uključuju slojeve tretirane taninima dobivenim od drveća, koji daju mekoću strukturi i u kombinaciji sa slojevima tretiranim alkalno, koji joj daju snagu.
Fleksibilnost, čvrstoća i sjaj također su poboljšani tretmanom s glicerolom i vezivom na biološkoj bazi.
Naši nedavni testovi pokazuju da gljivična koža ima mehanička svojstva sasvim usporediva s pravom kožom, ističe Zamani. Primjerice, odnos između gustoće i Youngovog modula, koji mjeri krutost, sličan je u slučaju oba materijala.
Međutim, to nije prva zamjena za kožu napravljena od gljivica, no Zamani tvrdi da se većina tih komercijalnih proizvoda proizvodi od ubranih gljiva ili od gljiva uzgojenih u tankom sloju na otpadu od hrane ili piljevini pomoću fermentacije u čvrstom stanju.
Ove metode zahtijevaju nekoliko dana ili tjedana za proizvodnju dovoljno gljivičnog materijala, napominje Zamani, dok je njihova gljivica potopljena u vodu i potrebno joj je tek nekoliko dana da napravi istu količinu materijala.
Štoviše, neke od gljivičnih koža na tržištu sadrže ekološki štetne premaze ili ojačavajuće slojeve izrađene od sintetičkih polimera dobivenih iz nafte, poput poliestera.
Umjetna koža švedskih znanstvenika sastoji se isključivo od prirodnih materijala i stoga će biti biorazgradiva, objašnjava Zamani. Tvrde i da se na taj način može napraviti, ne samo umjetna koža, nego i proizvodi od papira i nadomjesci za pamuk.
Nakon što su dva dana ostavili gljivicu da se hrani kruhom, znanstvenici su prikupili stanice i uklonili lipide, proteine i druge nusproizvode koji su se mogli koristiti u hrani ili hrani za životinje.
Preostali želeatinasti ostatak koji se sastoji od vlaknastih staničnih stijenki potom je upreden u pređu, koja se mogla koristiti u šavovima ili tekstilu za zacjeljivanje rana, pa čak i u odjeći.
Zamani se nada da bi to moglo zamijeniti pamuk ili sintetička vlakna, koja mogu imati negativne ekološke i etičke učinke.
U razvoju našeg procesa pazili smo da ne koristimo otrovne kemikalije ili bilo što što bi moglo naštetiti okolišu, naglasio je.
Rezultati švedskih znanstvenika bit će predstavljeni na proljetnom sastanku Američkog kemijskog društva (ACS).
Izvor: Daily Mail
