Tim europskih znanstvenika, predvođen dr. Ivanom Odakom s Medizinische Hochschule Hannover objavio je veoma zanimljivu studiju o koronavirusu, prvu takve vrste u Europi.

Studija, objavljena u stručnom časopisu EBioMedicine, fokusirala se na činjenicu da osobe koje obole od COVID-19 i završe na bolničkom liječenju, nemaju istu imunološku sliku. Daljnjim istraživanjem otkrili su kako je moguće, proučavanjem sastava limfocita procijeniti i kakav će biti tijek bolesti te tako prilagoditi način liječenja i predvidjeti koliko će ozbiljno liječenje morati biti. 

Bili smo svjesni da oboljeli od COVID-19 obično imaju manje limfocita u krvi. Međutim, nismo znali koje su to podskupine i u kojoj su mjeri oni pogođeni, kaže dr. Christian Schultze-Florey, jedan od istraživača.

Što su točno otkrili i kako bi to moglo utjecati na daljnju potragu za lijekom i cjepivom protiv novog koronavirusa, upitali smo upravo dr. Ivana Odaka.

Kolega Christian i ja surađujemo dulje vrijeme na raznim znanstvenim projektima koja uključuju pacijente. Konkretno u ovom projektu, kao znanstveniku moja uloga je bila definiranje/osmišljavanje skupa parametara koji bi mogli relativno jednostavno mjeriti u klinici, a kojim bi se liječnici mogli služiti da predvide tijek bolesti, te naravno njihova validacija kroz analizu podataka. Trenutno postoje brojne, često dugotrajne i vrlo osjetljive metodologije koje se tipično rade u specijaliziranim znanstvenim institutima. Takve metode su medutim rijetko primjenjive "na veliko" u klinikama. Zbog toga je cilj naše suradnje adaptirati i iskoristiti takve metode kroz medicinsko osoblje i kliniku kako bi doktori brzo i efikasno mogli predvidjeti tijek bolesti, pojasnio je na početku dr. Odak. 

Danas na dnevnoj bazi izlaze brojne studije koje pokušavaju secirati imunološki odgovor u COVID-19. Mi smo se fokusirali na identifikaciju koji tip bijelih krvnih stanica (u ovom slucaju T limfocita) je prisutan u ljudi koji su se brzo oporavili, odnosno u onih koji nisu. U ovoj studiji smo uspjeli identificirati podskupinu T limfocita koja je prisutna u velikom broju, kod pacijenata koji su se uspješno oporavili, dok je u pacijenata koji su imali teški tijek bolesti ta vrsta T limfocita bila prisutna u znatno manjem broju. Ovakva istraživanja nam daju natuknice koji dio imunoloskog odgovora je potreban za uspjesan imunološki odgovor, odnosno razvoj cjepiva, pojasnio je za Zimo dr. Odak.

T-stanice efektora su posebno aktivirane T-stanice koje ili uništavaju bolesne stanice izravno ili alarmiraju imunološki sustav i tako privlače dodatne imunološke stanice.

Dr. Odak i njegov tim otkrili su kako su upravo te stanice ključne za prepoznavanje razlika u tijeku bolesti. Ako se pacijenti oporave od infekcije i njihovo zdravstveno stanje se poboljša, broj efektorskih stanica u krvi također se značajno povećava. Memorijske stanice, koje su poseban oblik T-stanica koje prepoznaju patogene tijekom nove infekcije i zbog toga se brže mogu boriti protiv njih, također se se pojavljuju u većem broju tijekom oporavka. No, ako do oporavka ne dođe, njihov broj se ne mijenja.

Općenito smanjenje podtipova limfocita i efektorskih T-stanica moglo bi poslužiti kao biomarker za procjenu težine bolesti u ranoj fazi mjerenjem imunološkog statusa, pojasnio je dr. Schultze-Florey.

Za dr. Odaka i njegov tim to je veoma važan korak na dugom putu potrage za lijekom i cjepivom protiv koronavirusa. Stoga smo ga pitali očekuje li da će se to dogoditi u neko skorije vrijeme?

Ova pandemija je izazvala u zadnjih desetljeca neviđenu mobilizaciju, ulaganja u znanost i pronalazak lijeka i cjepiva. Pronalazak cjepiva je neminovan i samo je pitanje vremena. Po mom mišljenju, kroz narednih 6-12 mjeseci će na tržište izaći više cjepiva. Za respiratorne viruse je posebice nezahvalno prognozirati učinkovitost, ali vjerujem da će se tek kroz narednih 12-24 mjeseci pokazati koje će cjepivo biti najdjelotvornije, pojasnio je dr. Odak koji sa svojim timom također radi na razvoju cjepiva i još nekoliko projekata vezanih uz istraživanje koronavirusa.

Svojevremeno je vijest bila kako su u zagrebačkoj Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" izolirali virus koji uzrokuje COVID-19, što se isticalo kao velika stvar. Pitali smo dr. Odaka što to može znači u kontekstu praćenja bolesti i eventualnog "lokalnog lijeka".

Dr. Christian Schultze-Florey, Dr. Ivan Odak i profesor Dr. Christian Könecke (Foto: Karin Kaiser / MHH)

Ako govorimo o "lokalnoj učinkovitosti" u smislu da je lijek učinkovit samo u Hrvatskoj regiji, ali ne i šire onda osobno smatram da je to tehnički moguće, međutim malo vjerojatno. Izolacija virusa sama po sebi je naravno ogroman korak ka pronalasku lijeka, no osobno mislim da učinkovitost takvih lijekova neće biti ograničena lokalitetom, što je dobra stvar. Postoje određene studije koje su već pokazale da je virus u Europi (i zemljama Europe međusobno) različit od onoga primjerice u Sjedinjenim Americkim Državama. Neki sojevi su infektivniji, međutim manje štetni po domaćina te su klinička slika i tijek bolesti shodno tome, lakši. Međutim, još je premalo toga poznato o razlikama između sojeva da bi se mogli vući konkretni zaključci, pojašnjava dr. Odak.

Na početku pandemije svi su bili izuzetno oprezni, mnogo zemalja je uvelo karantene, ograničilo kretanje građana. Danas je situacija drugačija. Mjere se popuštaju, ljudi se pomalo vraćaju u "novo normalno", a broj zaraženih raste. Hrvatska je, primjerice, danas imala rekordnih 116 novozaraženih. Što se promijenilo?

Veza između restriktivnih mjera koje su brojne zemlje provodile i broja zaraženih je prilično jasna. Zemlje koje su reagirale na vrijeme i u načelu bile restriktivnije, su imale manji broj zaraženih per capita, manje je ljudi istovremeno trebalo hospitalizaciju i posljedično je smrtnost bila manja. U početku se vrlo malo znalo o infektivnosti, ozbiljnosti i smrtnosti virusa te su mjere bile jako stroge iz preventivnih razloga. Danas znamo više o koronavirusu te o ekonomskim gubitcima koje proizlaze iz kompletnog "lockdowna". Iako su snažne restriktivne mjere dobre u smanjenju broja novozaraženih, takav pristup dugoročno sa sobom donosi strašan ekonomski gubitak, posebice u zemljama poput naše koje su vrlo ovisne o turizmu. Radi toga pretpostavljam da se uvode samo lokalna ograničenja i radi naglasak na odgovornosti pojedinca kako bi se postigao balans između kontroliranja broj zaraženih i ekonomskih gubitaka, posebice u Istri i Dalmaciji, objašnjava dr. Odak.

Na kraju smo zamolili dr. Odaka za savjet - kako živjeti s virusom? Trebamo li i dalje strahovati od njega ili je dovoljno biti oprezan i koristiti mjere zaštite poput maske, rukavica i sredstava za dezinfekciju?

Iracionalni strah nikada ne pomaže nego je dapače kontraproduktivan. Međutim, kako bi se konačno obuzdao koronavirus dok cjepivo ne postane dostupno, svakako je potrebno koristiti zaštitne mjere poput maski, rukavica i sredstava za dezinfekciju. Ljudima (i meni osobno) je već pomalo dosta svega i žele se vratiti na staro, ali ukoliko odgovornost građana izostane (i počnu se raditi veliki koncerti i masovna okupljanja), bojim se da će se situacija sa ograničenjima samo produživati. Najbitnije od svega je biti savjestan i svjestan da akcije pojedinca imaju ogromnu ulogu u borbi sa pandemijom. Moramo kao društvo nastaviti biti odgovorni zajedno kako bi svima bilo bolje, zaključuje na kraju dr. Odak.