Revolucionarno otkriće u istraživanju na miševima moglo bi objasniti kako kosti odrasle osobe ostaju jake tijekom dojenja i moglo bi otvoriti put liječenju osteoporoze. Osteoporoza slabi kosti čineći ih krhkima i pogađa više od 12 posto odraslih osoba u dobi od 50 ili više godina, samo u SAD-u.
Godinama su znanstvenici bili zbunjeni zbog toga kako kosti zadržavaju svoju snagu tijekom dojenja, unatoč tome što se kalcij iz njih preusmjerava na proizvodnju mlijeka, a razina estrogena pada. Obično se sva koštana masa izgubljena tijekom dojenja ponovno dobije unutar 6 do 12 mjeseci nakon dojenja.
Identificiran "krivac"
Neočekivano, Holly Ingraham sa Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu i njezin tim otkrili su da inhibicija proizvodnje estrogena u hipotalamusu mozga jača kosti ženki miševa. Bilo je to pomalo paradoksalno jer se ovdje rješavamo signalizacije estrogena, za koju mislite da je korisna za kosti, i stvaramo žene s ovim iznimno gustim kostima, kaže Ingraham.
Kako bi to dalje istražili, tim je uzgojio ženke miševa bez estrogenskih receptora, što je rezultiralo njihovim jačim kostima. Povezali su te ženke s onima koje su imale estrogenske receptore kroz njihov krvožilni sustav. Nakon 17 tjedana volumen kostiju povećao se za 152 posto kod miševa uparenih s onima koji su imali jake kosti, što ukazuje da je supstanca koja se prenosi krvlju odgovorna za jačanje kostiju. Ta je tvar identificirana kao moždani hormon CCN3. Istraživanje vezano za to otkriće objavljeno je u časopisu Nature.
Pojava samo u razdoblju dojenja
Razine CCN3 izmjerene su kod ženki miševa prije trudnoće i nakon poroda te pokazuju da se taj hormon proizvodi samo tijekom perioda dojenja. Blokiranje CCN3 smanjilo je koštanu masu kod miševa u laktaciji, što sugerira da sprječava gubitak koštane mase tijekom tog razdoblja. Potencijal CCN3 proteže se i izvan dojenja, potencijalno potpomažući obnovu kostiju.
Daljnji testovi uključivali su primjenu CCN3 flastera na četiri muška miša s prijelomima, dok je druga skupina primila placebo-flaster. Nakon tri tjedna volumen kosti bio je 240 posto veći kod miševa s CCN3 flasterom. To sugerira da bi CCN3 mogao pomoći i u liječenju ili prevenciji osteoporoze.
Primjena na čovjeku?
Unatoč obećavajućim rezultatima, Ingraham upozorava da je primjena tog hormona kod ljudi neizvjesna. Njezin tim razvija krvni test za provjeru razine CCN3 kod dojilja, u nadi da će potvrditi rezultate dobivene kod miševa.
Izvor: New Scientist
