Otkako su društvene mreže dobile na popularnosti, sve je više influencera koji kroz svoje objave reklamiraju različite brandove i njihove proizvode. I dok neki influenceri to rade besplatno, jer im se neki proizvod posebno sviđa, drugi svoje objave naplaćuju i po nekoliko tisuća eura.
No, influenceri od krvi i mesa dobili su nelojalnu konkurenciju - virtualne influencere koji im oduzimaju dio kolača.
A tko su virtualni influenceri? Najjednostavnije bismo ih opisali kao virtualno stvorene osobe, čije su fotografije nastale zahvaljujući različitim AI alatima ili alatima za manipulaciju fotografijama, a iza čijih profila stoje agencije ili pojedinci.
Kako je za Ars Technicu pojasnila suosnivačica agencije The Clueless, Diana Nunez, nakon što su vidjeli koliko influenceri naplaćuju objave na društvenim mrežama, zapitali su se što bi se dogodilo da naprave vlastitog, virtualnog influencera.
Ostalo je povijest, kaže Nunez za njihovu hiperrealističnu AI kreaciju Aitanu Lopez, koju na društvenim mrežamaprati više od 200 tisuća ljudi, a svoje objave naplaćuje oko 1000 dolara.
Uz to što je jeftinija za agenciju i brandove, s Aitanom nema nikakvih problema u stvarnom životu jer ona tamo jednostavno - ne postoji. Također, analiza oglasa u koje su bili uključeni neki drugi virtualni influenceri otkrila je da je doseg 11 puta veći, a troškovi do 90 posto manji.
Ne utječe na kupnju kao što bi to učinio ljudski influencer, ali potiče svijest, naklonost i pamćenje robne marke, pojasnila je Becky Owen, direktorica globalnog marketinga i inovacija u Billion Dollar Boyu i bivša voditeljica Metinog tima za kreativne inovacije.
Brendovi su brzo prepoznali virtualne influencere kao nov način privlačenja pažnje uz smanjenje troškova.
Influenceri sami imaju mnogo negativnih asocijacija povezanih s lažnošću ili površnošću, zbog čega se ljudi osjećaju manje zabrinuti zbog koncepta da se to zamjenjuje umjetnom inteligencijom ili virtualnim influencerima, objašnjava je Rebecca McGrath, suradnica direktora za medije i tehnologiju u Mintelu.
Što se tiče robne marke, oni imaju potpunu kontrolu u odnosu na stvarnu osobu koja dolazi s potencijalnom kontroverzom, vlastitim zahtjevima, vlastitim mišljenjima, dodaje McGrath.
I dok su brandovi i agencije zadovoljni virtualnim influencerima, stvarni influenceri ne gledaju baš blagonaklono na njih. Smatraju da bi se trebalo jasno naznačiti koji je sadržaj napravio stvarni, a koji virtualni influencer. No, za sad nema zakonskog (a ni etičkog) pravila koje bi zahtjevalo takvo označavanje.
Jedna od prvih virtualnih influencerica, Lil Miquela, otvorila je vrata ovakvom načinu promoviranja brandova i pokazala da je moguće uspješno utjecati na pratititelje i ako, realno, ne postoji. Ekipa koja stoji iza Lil Miquela, otvoreno priznaje da za stvaranje sadržaja koriste umjetnu inteligenciju, ali i dodaju kako ona ne može u potpunosi zamijeniti kreativnost koja je potrebna za stvaranje sadržaja.
Mnoge tvrtke izlaze s virtualnim influencerima koje su generirale u jednom danu, a zapravo ne stavljaju taj ljudski element u poruke. . . i ne mislimo da će to biti dugoročna strategija, ističu iz Dapper Labsa, agencije koja vodi Lil Miquela.
Čini se da virtualni influenceri nikad neće u potpunosti preuzeti utjecaj na društvenim mrežama, ali bi mogli pomrsiti račune stvarnim influencerima. Pogotovo uz sve veći razvoj AI alata koji omogućavaju stvaranje "savršenog" influencera koji može u potpunosti prenijeti poruku koju neki brand želi odaslati. Kako će stvarni influenceri odgovoriti na takve izazove, tek ćemo vidjeti. Za sad se, čini se, dobro nose s njima.
