Za većinu ljudi kada vide klince, ali i one malo starije za računalom sa slušalicama na ušima i ozbiljnog pogleda prema ekranu na kojem se odvijaju virtualne borbe, prva pomisao bit će da gube vrijeme igrajući videoigre (ili još gore, ako ima kažete da igraju video igrice, na to su gameri često osjetljivi). No, moderno i digitalno doba svašta je promijenilo i omogućilo potpuno nova zanimanja o kakvima prije ljudi nisu mogli niti sanjati, a jedno od tih zanimanja jest – profesionalni gamer.
Vrijeme koje provode za računalom nije samo igra, njima je to posao od kojeg žive i zarađuju novac – posao zbog kojeg moraju provesti puno vremena za računalom, trenirati i usavršavati svoje vještine, biti timski igrači i surađivati s kolegama, no kao i klasični sportaši, ne smiju zapostaviti niti fizičke aktivnosti, vježbanje i trčanje.
Vedran Jelavić jedan je od rijetkih esportaša u Hrvatskoj koji svoj novac zarađuje igrajući video igre te se tijekom godina specijalizirao za igru World of Tanks u kojoj je, zajedno sa svojom ekipom Kaznu Kru, ostario zavidan uspjeh na međunarodnim turnirima.
Razgovarali smo s Vedranom o životu profesionalnog gamera, igrama i turnirima, kao i o odnosu prema esportu i gamerima u Hrvatskoj koji je, pogađate, na puno lošijem nivou u odnosu na brojne druge zemlje.
Za početak, molim te objasni našim čitateljima što to znači biti profesionalni gamer i koliko gamerskih profesionalaca ima u Hrvatskoj?
Profesionalni gamer znači biti plaćen za natjecanje u videoigrama od strane organizatora ili proizvođača video igre. Nažalost, u Hrvatskoj ima jako malo profesionalaca, a kad kažem jako malo mislim na jednoznamenkastu brojku.
Kako si počeo igrati WoT i kada si shvatio da bi jednog dana ovo mogao biti tvoj profesionalni poziv? Igraš li još nešto osim World of Tanks?
World of Tanks sam počeo igrati početkom 2011. godine kad je igra izašla iz zatvorene beta verzije. Shvatio sam da bi se mogao baviti profesionalni igranjem kada sam prvi puta došao na offline natjecanje. Nakon loše odigranog turnira sam vidio da uz vježbanja i male popravke u timu možemo daleko dogurati i da će se ova karijera isplatiti isključivo ako budemo među top 3 tima svake sezone.
Uz World of Tanks volim igrati bilokakve pucačine, to je prvi tip igre koje sam igrao od malih nogu. Osim WoT-a trenutno igram i PlayerUnknows Battlegrounds, Tom Clancy`s Rainbow Six Siege ili neku igru pucačinu koju moja publika na streamu želi.
Zdravlje je najbitnije
Kako tvoju karijeru komentiraju tvoji najbliži i da li te podržavaju u tome?
Najbliži su me podržavali od samog početka i bez toga ne bih sigurno postigao sve ovo danas, ali naravno to nije bilo isto kad smo osvajali naslove i kad smo išli u početku samo turistički.
Kako izgleda život esportaša? Opiši nam svoj radni dan – koliko treniraš, paziš li i na zdravlje, prehranu i vježbanje?
Život esportaša izgleda slično kao i svaki drugi posao. Mora se grijati stolica minimalno 5 ili 6 sati dnevno. Na kraju dana, ovo je timska igra i moraju se uigravati taktike s cijelim timom. Nekad radimo i duže, a o tome ovisi koji je dio sezone, da li je online dio sezone (natječemo li se od doma) ili je priprema za offline dio ili LAN turnir (kada fizički odlazimo na natjecanje). Zdravlje je najbitnije kao i svugdje pa tako često nakon treninga ili službene utakmice odradim trening snage, trčanje ili bilo kakav tradicionalni sport. Bez toga se ne može biti profesionalan u ovom zanimanju jer na kraju dana te uči disciplini i drži te zdravim, psihički i fizički.
Kao i ostalim sportovima, ovdje su i fanovi jako važni – koliko ljudi prati završnice turnira i kolika je popularnost esportaša, ima li i tu dijeljenja autograma, zajedničkih selfija?
Završnice turnira prati jako puno ljudi, iako World of Tanks nije ni blizu ostalim velikim svjetskim naslovima kao LoL, Dota 2 i CSGO. Fanovi na esportaše gledaju kao i na klasične sportaše. Imaju svoje heroje koje prate, vole i žele igrati kao oni. Naravno da ima selfija, autograma po skupim trenirkama itd. Bez njihne bi dobivali dodatnu motivaciju za koju igramo.
Hrvatska kasni za svime
Esport je iznimno popularan u svijetu, dok Hrvatska, naravno, kaska – kakva je trenutno situacija u Hrvatskoj i što misliš kako će se razvijati ovo tržište u našoj zemlji?
Hrvatska kao i uvijek kasni za svime tako i za esportom. Dok mi tu gledamo na to kao bolest i gledamo kako najviše novaca uzet od youtubera, streamera i ostalih koji promoviraju esport i gaming industriju, druge države čak nama jako blizu kao zapadna Europa daju stipendije učenicima za postizanje vrhunskih rezultata.
Ljudi još ne vide da je to sport, možda nije klasičan kao nogomet, košarka, ali je sport. Dok ljudi to ne probaju, neće nikada to shvatiti. Mislim da ima nade za Hrvatsku ako esport jednog dana dođe do olimpijske razine što iskreno mislim da bi se moglo dogoditi u idućih par godina.
Objasni nam malo World of Tanks – o kakvoj je igri riječ te kako izgledaju borbe. Koliko su nagradni fondovi u igri, ima li sponzora…?
World of Tanks je simulacija tenkovskih bitaka te se igra 15 protiv 15 u random modu koji može igrati bilo tko jer je igra besplatna. Profesionalna Zlatna liga se igra 7 protiv 7 igrača na 8 određenih mapa (inače ih ima oko 30). Borbe traju najduže 10 minuta i igra se napad/obrana. Svaki tim jednom brani i jednom napadu određenu mapu koja se bira eliminacijom mapa prije meča. Svaki igrač ima određenu ulogu i vozi svoj tenk. Bitka se vodi oko kontrole mape, oko najboljih pozicija na mapi te se najčešće na kraju dođe do okršaja tenk protiv tenk. Cilj je uništiti sve neprijateljski tenkove ili zauzeti/obraniti bazu.
Sponzora ima za igru, ali ih nema toliko za timove koji se natječu. Fondovi nagrada su pristojni te se isplati raditi i živjeti od toga samo ako ste pri vrhu cijelo vrijeme jer ponavljam, ova igra nije među 10 najplaćenijih i najpopularnijih naslova u svijetu esporta.
Kakve su tvoje ambicije u budućnosti – do kada bi mogao biti profesionalni gamer i što misliš da bi mogao raditi nakon toga, namjeravaš li ostati uz ovu industriju, ali u možda nekoj drugoj ulozi?
Namjeravam se baviti esportom koliko god dugo mogu jer smatram da mi godine još nisu prepreka, iako se govori da ljudi imaju svoj vrhunac između 20 i 25 godina. Smatram da to nije istina i mislim ostati u ovoj industriji dok god sam dobar. Čim položim miš i tastaturu u mirovinu, namjeravam i dalje ostati u industriji i pomagati, pogotovo našim gamerima da ostvare snove i postanu profesionalni esportaši. Želim da ljudi napokon vide pozitivne stvari esporta i da prestanemo biti tako zatvoreni prema nečemu novom.
Vezane vijesti
Ne propustite ni ovo
