Roditelji koji se brinu zbog toga što dijete teško sklapa prijateljstva, ima problema u komunikaciji ili se čini da je previše sklono samoći imaju razloga za zabrinutost, ne samo zbog izolacije u ranoj dobi.
Skupina liječnika sa sjedištem u Australiji, Kini i SAD-u pronašla je dokaze da učinci osamljenosti u ranoj dobi nisu ograničeni samo na djetinjstvo, a moguće je da se najgori utjecaj pokaže dugo nakon smrti roditelja.
Osamljenost u djetinjstvu bila je povezana s bržim kognitivnim padom i većim rizikom od incidencije demencije u srednjoj i kasnijoj odrasloj dobi, rekli su istraživači u radu koji je objavila Američka liječnička udruga.
Čak i ako osamljeno dijete odraste u društvenu i otvorenu odraslu osobu, i dalje je vjerojatnije da će se kasnije u životu suočiti s kognitivnim problemima od onih koji su izjavili da se nisu osjećali osamljeno tijekom djetinjstva, rekli su autori studije.
Nalazi su se temeljili na "kohortnoj studiji" podataka oko 13.500 sudionika od 2011. do 2018. i preuzeti su iz Longitudinalne studije o zdravlju i mirovini u Kini.
S obzirom na trenutni nedostatak učinkovitih tretmana za promjenu napredovanja demencije, identificiranje ranih, promjenjivih čimbenika rizika za kognitivni pad i demenciju ključno je za razvoj preventivnih strategija za ublažavanje ovog rastućeg tereta bolesti, rekao je tim, pozivajući na "intervencije" u ranoj životnoj dobi kako bi se "ublažio" mogući pad desetljećima kasnije.
Ovi nalazi sugeriraju da osamljenost u djetinjstvu može poslužiti kao neovisni čimbenik rizika za kognitivni pad i demenciju u kasnijoj životnoj dobi, prema timu koji uključuje istraživače s Medicinskog sveučilišta Capital u Pekingu, Sveučilišta La Trobe u Melbourneu, Škole javnog zdravstva Sveučilišta u Bostonu, Medicinskog fakulteta Harvard, Sveučilišta Edith Cowan i Sveučilišta Zhejiang.
