Svjetski je dan močvarnih staništa koji se obilježava radi upoznavanja javnosti s važnošću očuvanja tih vrijednih ekosustava, koje su, ističu u Ministarstvu, u Hrvatskoj još uvijek relativno dobro očuvani, ali stanje određenih staništa i vrsta pokazuje manje povoljne trendove.
U Hrvatskoj, zemlji bogatoj močvarnim staništima koja su jedna od naših najvrjednijih prirodnih bogatstava, evidentirano je gotovo 3900 lokaliteta koji se mogu izdvojiti kao cjelovite močvarne cjeline te 11 velikih močvarnih kompleksa ukupne površine veće od 800.000 hektara. Većina se nalazi u poplavnim nizinama velikih rijeka, a pet područja ima međunarodni značaj prema Ramsarskoj konvenciji: Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje, donji tok Neretve, ribnjaci Crna mlaka te Vransko jezero kod Biograda, reklo je Hini Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.
Naglašava kako je velik dio tih močvarnih područja već obuhvaćen ekološkom mrežom Natura 2000, dok su neki od njih uključeni i u nacionalni sustav zaštićenih područja, najčešće kao posebni rezervati ili parkovi prirode, primjerice Lonjsko polje, Kopački rit i dijelovi delte Neretve. Ta kombinacija europske i nacionalne zaštite dodatno osigurava njihovo dugoročno očuvanje i održivo upravljanje.
Stanje određenih staništa i vrsta pokazuje manje povoljne trendove
Iako su neka močvarna područja u Hrvatskoj još uvijek relativno dobro očuvana, osobito tršćaci uz velike rijeke i šaranske ribnjake u kontinentalnoj Hrvatskoj, Ministarstvo upozorava kako stanje određenih staništa i vrsta "pokazuje manje povoljne trendove te se na brojnim lokalitetima provode aktivne mjere obnove poput košnje, uklanjanja drvenastih vrsta i pokušaja povratka karakterističnih biljaka".
Zbog toga Ministarstvo provodi i priprema projekte i inicijative usmjerene na očuvanje i obnovu močvarnih staništa, uključujući uklanjanje barijera u vodotocima, povezivanje prirodnih tokova rijeka, omogućavanje prirodnog plavljenja isušenih aluvijalnih nizina s travnjacima i šumama te obnovu cretnih i travnjačkih močvarnih staništa.
Takvim se mjerama ne samo štiti bioraznolikost, već se i povećava otpornost okoliša na klimatske promjene, ističe Ministarstvo.
Stoga obilježavanje Svjetskog dana močvarnih staništa, 2. veljače služi kao podsjetnik na važnost tih osjetljivih ekosustava i potrebu njihova dugoročnog očuvanja, utemeljenog na očuvanju prirodne ravnoteže i znanjima proizašlima iz dugotrajnog suživota čovjeka i močvara.
Taj se Dan obilježava od 1971., a ove godine pod sloganom "Močvarna staništa i tradicionalno znanje: Slavimo kulturnu baštinu". Riječ je o temi usmjerenoj na povezanost čovjeka i prirode te se naglašava uloga tradicionalnih znanja i običaja lokalnih zajednica u očuvanju tih vrijednih ekosustava.
Međunarodni okvir za zaštitu močvarnih staništa čini Konvencija o močvarama od međunarodnog značaja, osobito kao staništima ptica močvarica (Ramsarska konvencija), donesena radi očuvanja područja presudnih za opstanak brojnih biljnih i životinjskih vrsta.
Ministarstvo ističe da su močvarna staništa među biološki najbogatijim područjima i obuhvaćaju tršćake, tresetišta, poplavne travnjake i šume, aluvijalne nizine, rijeke s njihovim rukavcima i mrtvicama, jezera, obalne slane močvare, ali i doprirodna i umjetno stvorena staništa, poput ribnjaka i solana.
Više od 30 posto svjetskih močvarnih staništa uništeno ljudskim djelovanjem
Procjenjuje se da kopnene močvare danas zauzimaju oko 12,1 milijuna četvornih kilometara, što čini približno šest posto kopnene površine Zemlje.
U njima obitava raznolik svijet biljaka i životinja, od sitnih organizama i kukaca do riba, ptica, školjaka i drveća, koji zajedno tvore iznimno produktivan i dinamičan ekosustav. Također imaju važnu ulogu u životu ljudi jer osiguravaju očuvanje bioraznolikosti, opskrbu vodom i ublažavanje poplava.
Ujedno, ti ekosustavi imaju iznimno važnu ulogu u regulaciji klime te sadrže oko 12 posto ukupnih globalnih zaliha ugljika pri čemu se najveći dio tog ugljika nalazi u tresetištima.
Močvarna područja su i čuvari pitke vode jer pohranjuju najveći dio slatke vode na Zemlji koju ujedno i pročišćavaju, a osim toga su i prirodni prijelaz između trajnih vodenih površina i različitih kopnenih staništa te kao takve prirodne, a ponegdje i umjetno stvorene retencije, mogu prihvatiti velike količine vode, spriječiti poplave naselja te obraniti gradove i sela od visokih vodostaja, ističe Ministarstvo.
Nažalost, upozorava kako je u proteklih 50 godina više od 30 posto svjetskih močvarnih staništa uništeno ljudskim djelovanjem, no njihov značaj je ipak prepoznat te se ulažu sve veći napori s ciljem obnove isušenih i uništenih močvarnih staništa.
Uz prirodne vrijednosti, močvarna staništa nose i snažnu kulturnu dimenziju.
U mnogim dijelovima Hrvatske stoljećima su oblikovala način života ljudi te razvoj tradicionalnih znanja, vještina i običaja. Poplavna područja nizinskih rijeka kontinentalne Hrvatske, šaranski ribnjaci i obalne solane primjeri su prostora u kojima se isprepliću tradicija, gospodarstvo i očuvanje prirode, ističe Ministarstvo zaštite okoliša.
Piše: Marina Bujan
