Mars i Antarktik nisu mjesta koja bi onako, na prvu, bilo tko išao uspoređivati, no na nedavnoj konferenciji znanstvenika koji istražuju Crveni planet i koji je održan u Argentini, isti su znanstvenici podsjetili da je čovječanstvo svojevremeno bilo toliko daleko od spoznaja o Antarktiku, koliko je i danas o Marsu.
Znanstvenici koji su nazočili i sudjelovali na 7. Međunarodnoj konferenciji o znanosti i istraživanju polova na Marsu (ICMPSE), bili su u Argentini kako bi upili što više znanja o geomorfologiji južnih Anda i njihovih aktivnih ledenjaka, prastarih morena (cjelina materijala koji prenosi ledenjak) te jezera i rijeka koje su nastale tisućugodišnjom ledenjačkom aktivnošću.
No između tih terenskih putovanja žustro su raspravljali i o proučavanju polova na Marsu.
Terenski rad koji vam daje uvid u procese na Zemlji i dalje vam može pomoći razumjeti procese i na drugim planetima, čak i ako su njihovi detalji različiti, ističe američki geolog Timothy Titus.
Njegov istraživački rad vezan za Mars uvelike uključuje istraživanje naslaga ugljikova dioksida u obliku leda, što nije prirodna pojava na Zemlji.
Atmosferu Marsa čini 95 posto ugljikova dioksida (CO2), a tijekom zimskog perioda na Crvenom planetu toliko zahladi da se 25 posto atmosfere planeta smrzne i pretvori u naslage snijega i leda od CO2.
Na Zemlji ne postoji ništa slično tome. Ekvivalent bi bio da na Antarktiku postane toliko hladno da počne kišiti tekući dušik (inače plin u Zemljinoj atmosferi), dodaje Titus.
Ipak, izvođenje teško stečenog znanja o procesima na Zemlji i njihovo korištenje u razumijevanju procesa na Marsu nije niti trivijalna stvar niti je to lagano.
Znanstvenici kažu da kad bi znali koliko je led na Marsu star, to bi im uvelike pomoglo u razumijevanju što se dogodilo s klimom tamo.
Smatramo da je Južni pol tamo već jako dugo vremena, a da se Sjeverni pol stvorio u posljednjih 5 milijuna godina, kaže Wendy Calvin, geofizičarka sa Sveučilišta Nevada.
Trećina atomosfere na Marsu kondenzira se na jednom polu tijekom zime, a nakon toga isparava, isti proces ponavlja se i na drugom polu, kaže Calvin i dodaje da cijelu atmosfersku dinamiku na Marsu pokreće upravo taj proces kondenzacije.
Jedna od stvari koje su promijenile način proučavanja Marsa jest i NASA-ina sonda MRO u orbiti oko tog planeta.
Imamo kameru najveće rezolucije izvan Zemlje i ona je usredotočena na Mars. Otkrili smo i vizualne naslage na rubovima sjeverne polarne kape, kaže planetarna znanstvenica Leslie Tamppari, iz NASA-ina laboratorija Jet Propulsion (JPL).
Idući korak bio bi proučavanje tih naslaga s površine, a u NASA-i i ESA-i te drugim svemirskim agencijama smišljaju i najbolji način kako to učiniti.
Jedna od ideja jest poslati rover tamo i umjesto bušenja da se jednostavno proveze preko tih naslaga. Te naslage mogu biti i 500 metara debele, odnosno s razlikom starosti i do milijun godina od dna do vrha, kaže Jeff Plout, isto iz JPL-a.
Rover koji bi provodio ta istraživanja, smatra Plout, ne bi stajao više od milijarde dolara.
Isto tako, proučavanje polova na Marsu jednako je astrobiologija koliko i geologija u smislu promatranja.
Sve što znamo o biologiji sugerira da ako postoji nekakav bakterijski život na Marsovim polovima, on je ili u mirujućoj fazi ili se metabolizira nevjerojatno sporo, kaže britanska znanstvenica Jacqueline Campbell.
S obzirom na to da Mars mijenja nagib svoje osi tijekom tisućljeća, takav oblik života mogao bi postati aktivan jednom kad se polovi zagriju, dodaje Campbell.
Jednom u dalekoj budućnosti ljudi će morati naučiti operirati na polovima Marsa, i zbog znanstvenih istraživanja, kao i zbog moguće kolonizacije Crvenog planeta.
I kad se vratimo na usporedbu s početka teksta između Antarktika i Marsa, iako je Zemljin najjužniji kontinent suh i pust gotovo poput Marsa na svoj način, razlika u hladnoći između njih je ogromna i tijekom zime u prosjeku iznosi čak 125 Celzijevih stupnjeva manje u korist Crvenog plantea. Dakle, na Marsu i pogotovo njegovim polovima pogibeljno je hladno (a to je ujedno i najmanji problem).
Izvor: Forbes
