Način praćenja podrijetla litija mogao bi pomoći da proizvođači baterija budu odgovorniji te osigurati da koriste samo etičke izvore za tu sirovinu, koja postaje sve vitalnija za globalno gospodarstvo.
Oko 65 posto globalne ponude litija koristi se za proizvodnju litijskih baterija koje se nalaze u pametnim telefonima, prijenosnim računalima i električnim vozilima. Litijeve baterije imaju složene opskrbne lance i nije uvijek jasno je li taj litij nabavljen na etički način.
Neki rudnici litija optuženi su za korištenje prekomjerne količine slatke vode, a autohtone argentinske zajednice su se usprotivile iskopavanju litija na svojoj zemlji.
Važno je znati podrijetlo litija jer, ovisno o tome odakle litij dolazi, njegova eksploatacija može stvoriti ekološke ili društvene probleme. Nestašica vode i kršenje ljudskih prava glavni su problemi, kaže Anne-Marie Desaulty iz Francuskog geološkog instituta.
Papirnate tragove lako je lažirati, kaže Desaulty, pa su ona i njezini kolege htjeli utvrditi može li se atomski potpis litija koristiti za identifikaciju njegovog podrijetla. Litij ima dva stabilna izotopa, odnosno atoma istog elementa s različitim brojem neutrona, naime litij-6 i litij-7. Svaki izvor litija diljem svijeta imat će malo drugačije omjere ovih izotopa, što je rezultat razlika u lokalnom okruženju i što znači da omjer može poslužiti kao neka vrsta potpisa.
Desaulty i njezin tim pogledali su prethodne studije o izotopskim omjerima litija prikupljenog iz raznih rudnika i otkrili da litij dobiven iz slanih naslaga ima vrlo različit izotopski potpis od litija dobivenog iz tvrdih stijena. To je dijelom zato što je vjerojatnije da će se teži izotop, litij-7, pomiješati s vodom.
Istraživači nisu mogli povezati litij u baterijama s određenim lokacijama, jer nisu imali točne referentne uzorke iz rudnika, ali Desaulty kaže da bi to trebalo biti moguće učiniti u budućnosti.
Mora se razviti referentna baza podataka sa sveobuhvatnim ažurnim podacima o dostupnim litijskim proizvodima, kaže ona.
Moramo znati odakle dolazi naš litij i da dolazi iz održive energije. Mnogi od ovih postupaka troše ogromne količine energije. Mislim da definitivno možemo izgraditi bazu podataka. Što se tiče spremnosti rudnika da daju te podatke, ne mislim da bi to bio veliki posao, smatra pak Rachael James sa Sveučilišta Southampton u Velikoj Britaniji.
Izvor: New Scientist
