Arktičkom krugu zaista nije potrebna još jedna loša vijest, no kako to obično bude, uvijek može gore pa je čovjek sad zaključio da bi na tom području mogao iskapati litij koji se tamo nalazi, a ekološke posljedice neka se nose k vragu (valjda).
Litij se danas koristi u puno stvari, uključujući i baterije koje služe za pogon električnih vozila svih vrsta i veličina. Proizvođači baterija natječu se da podignu kapacitete, a sve se to zajedno pomalo prevara u novu svojevrsnu zlatnu groznicu.
Većina baterije za električna vozila nije napravljena od litija, ali svaka ćelija u njoj treba nekoliko grama litija u anodi i katodi. Proizvođači baterija baš i ne žele otkriti koliko litija zapravo koriste u baterijama, no električna vozila s baterijom od oko 100 kilovatsati ili većom, trebaju i preko deset kilograma te sirovine. Električna vozila sa slabijom baterijom i trebaju više kilograma litija, a to je tek pretpostavljeni minimum.
Ako se to stavi u korelaciju s ambicijama GM-a, Daimlera te VW grupe, koji žele proizvesti ukupno oko 240 gigavata baterijskih kapaciteta godišnje u narednih deset godina, onda je konzervativna procjena da bi svaki od navedenih proizvođača automobila iskoristio 23.949.675 kilograma litija - godišnje.
Trenutno ne postoji lagan način pribavljanja tolike količine litija, a jedan od razloga je i taj što ga nije lako pronaći. Litij se nalazi na područjima kojima možda ne bi bilo pametno uništavati ekosustav rudarenjem.
Rudarenje litija nije savršen proces i zahtijeva korištenje velike količine vode, no dok su neke metode vađenja litija manje destruktivne (poput one u poljanama soli u Atacami u Čileu), postoje one koje da bi došle do litija, vodenim mlazom razaraju čitave stijene do razine mulja. Takvu metodu koristi britanska tvrtka Cornish Lithium, koja se na tržištu pojavila iznenada nakon Brexita i koja rudari litij na jugu Engleske.
U Rusiji pak, državna tvrtka Rosatom želi učiniti sličnu stvar na poluotoku Kola na sjeveroistoku Rusije, samo što oni litij kojeg bi rudarili u arktičkom pojasu žele koristiti i za nuklearne bojne glave, a ne samo za električna vozila.
Litij-6 koristi se u nuklearnom oružju za pokretanje druge faze nuklearne reakcije, koja dovodi u biti do detonacije nuklearne bombe. Rafiniranje litija-6 kontroverzno je u bilo kojem kutu svijeta, jer ga se više-manje za ništa drugo niti ne može koristiti. Isto tako, obzirom da bi ruski arktički rudnik litija trebao biti otvoren tek 2030. godine, moglo bi se pokazati da bi se taj litij zapravo najviše korsti za termonuklearne bojne glave, jer bi do tog vremena sve potrebe za litijem već vjerojatno bile namirene.
Arktički krug već je podnio dosta. Primjerice, zbog rudnika nikla u Norilsku to je mjesto u Rusiji postalo najzagađenije mjesto na svijetu, a sve zato što omogućuje materijal koji služi kao zamjena za problematični kobalt, što je zapravo samo pretakanje problema iz jedne katastrofe u drugu.
Ako rudarenje počne na poluotoku Kola, onda neće biti ugrožen samo okoliš tog područja koji je 2018. godine dobio status ekološki zaštićenog područja, već će ugroženo biti i domorodačko stanovništvo Sami.
U SAD-u pak Lithium America tvrdi da se u prolazu Thacker u Nevadi nalazi 2,6 milijardi dolara vrijedan sirov litij, a plan je zapravo prekopati cijelo područje da se izvuče taj novac, pardon, litij. Metoda koja bi se koristila zapravo podrazumijeva kopanje dubokih brazdi kroz sediment tla.
Za litijem postoji rastuća i velika potražnja, no ako ćemo štetu proizvedenu vozilima na fosilna goriva ispravljati novim ekološkim katastrofama kako bi se vozili zelenim električnim vozilima, onda teško da ćemo postići nešto pozitivno.
Izvor: The Drive
