Kako se svijet uslijed klimatskih promjena zagrijava i topljenje ledenjaka i dalje nastavlja, Arktik bi mogao postati "plodno tlo" za nove virusne pandemije.
U novoj studiji znanstvenici su proučavali tlo i jezerski sediment iz jezera Hazen, najvećeg jezera po volumenu sjeverno od Arktičkog kruga. Sekvenciranjem segmenata DNK i RNK pronađenih u tlu, znanstvenici su nastojali identificirati skup virusa prisutnih u tom okolišu.
Koristeći računalni algoritam za kontekstualiziranje virusa sa životinjskim, biljnim i gljivičnim domaćinima prisutnim na tom području, tim je uspio otkriti rizik prelijevanja virusa, odnosno sposobnost virusa da prijeđu na nove vrste domaćina i nastave se širiti, kao što je to učinio SARS-CoV-2 prelaskom iz populacije divljih životinja na ljude.
Rizik prelijevanja povećava se s otjecanjem voda od otapanja ledenjaka. Ako klimatske promjene također pomaknu raspon vrsta potencijalnih virusnih vektora i rezervoara prema sjeveru, visoki Arktik mogao bi postati plodno tlo za nove pandemije, pišu znanstvenici u novoj studiji koja je objavljena u znanstvenom časopisu Proceedings of the Royal Society B: Biological Sciences.
Evolucijski put
Usporedili su evolucijski put, i virusa, i domaćina, tražeći varijacije i sličnosti između to dvoje, odnosno usporedbe koje sugeriraju mogućnost promjene statusa quo i naknadnog prelijevanja virusa.
S evolucijskog gledišta, virusi su skloniji zaraziti domaćine koji su filogenetski bliski njihovom prirodnom domaćinu, potencijalno zato što im je lakše zaraziti i kolonizirati vrste koje su genetski slične, objašnjavaju znanstvenici.
U skladu s prethodnim studijama, koje pokazuju kako degradirani krajolici mogu spojiti patogene, parazite i domaćine na nove načine, znanstvenici sugeriraju da povećano otjecanje s ledenjaka dovodi do većih mogućnosti da virusi preskoče na eukariotske domaćine.
Međutim, povećan rizik od prelijevanja razlikovao se u uzorcima tla i jezerskog sedimenta. U tlu, rizik od prelijevanja virusa rastao je do određene granice nakon čega je pao, dok je nastavio rasti u uzorcima jezerskog sedimenta. Jedno od objašnjenja koje su iznijeli istraživači, jest da povećano otjecanje znači da više organskog materijala, i organizama u njemu, biva isprano u jezero umjesto da ostane na kopnu.
Kako se klima mijenja, metabolička aktivnost arktičke mikrobiosfere također se pomiče, što zauzvrat utječe na brojne procese ekosustava kao što je pojava novih patogena, pišu istraživači.
Najosjetljivija regija na klimatske promjene
Visoki Arktik, odnosno najsjevernije regije, dio je svijeta koji je najosjetljiviji na klimatske promjene. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća nestala je trećina zimskog leda Arktičkog oceana.
Istovremeno, znanstvenici također upozoravaju na povećan rizik od pandemija uzrokovanih višestrukim čimbenicima, ne samo ljudskom aktivnošću koja uništava prirodna staništa i prisiljava životinje i ljude da žive u sve većoj blizini.
Hitna potreba za razumijevanjem odnosa između promjene staništa i blizine novih izvora bolesti podupire ovu najnoviju studiju, a uz globalno zatopljenje koje će vjerojatno dovesti do toga da vrste krenu dalje prema sjeveru kako bi održale okoliš s istom vrstom temperatura, potencijal za skok virusa na nove vrste raste još dalje.
Ovaj dvostruki učinak klimatskih promjena, povećanje rizika od prelijevanja i dovođenje do pomaka rasprostranjenosti vrsta prema sjeveru, mogao bi imati dramatične učinke na Visokom Arktiku. Razdvajanje ovog rizika od stvarnog prelijevanja i pandemija bit će ključan napor koji treba provoditi paralelno s aktivnostima nadzora, pišu autori studije.
Izvor: Science Alert
Vezane vijesti
Ne propustite ni ovo
