Život ispod površine oceana može biti težak, čak i za morske pse. Paraziti mogu zaraziti njihova srca i organe, kao što su znanstvenici primijetili kod prćastonose jegulje (Simenchelys parasitica).
U rijetkim slučajevima navedene su jegulje pronađene u srcima, tjelesnim šupljinama i mišićima morskih pasa. Te slučajeve intrigantnim čini to što navedena vrsta jegulje ne mora nužno biti parazit. One mogu napredovati u oceanu sakupljajući mrtve morske životinje na morskom dnu. Međutim, također imaju sklonost ukopavanja u meso većih riba, uključujući morske pse, kako bi se hranile i preživjele.
Dva slučaja
Jedan slučaj iz 1992. godine uključivao je velikog kratkoperajnog mako morskog psa koji je već bio mrtav kad je pronađen. Nakon pregleda znanstvenici su otkrili dvije mlade ženke jegulje ugniježđene u srcu morskog psa, što ukazuje na to da su tamo živjele i hranile se krvlju morskog psa. Jegulje su izgledale zdravo prije nego što su izvađene.
Znanstvenici su pronašli dokaze o njihovu boravku u tijelu morskog psa, uključujući krvave želuce i oštećenje srca morskog psa. Međutim, znanstvenici nisu mogli utvrditi kako su jegulje došle do srca morskog psa.
U drugom slučaju ženka sitnozubog pješčanog tigrastog morskog psa pronađena je mrtva u blizini Fuerteventure na Kanarskim otocima. Prćastonose jegulje otkrivene su na različitim mjestima unutar te ženke morskog psa, uključujući srce i tjelesnu šupljinu. Jajnici morskog psa potpuno su nedostajali, a znanstvenici su zaključili da ili su ih vjerojatno su pojele jegulje, ili su bili prirodno degenerirani.
Bez uvjerljivog dokaza trenda, ali...
Iako navedena dva slučaja nisu uvjerljiv dokaz trenda, oni naglašavaju sposobnost jegulja da napreduju na neživim izvorima hrane. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se bolje razumjelo to dubokomorsko hranilište.
Prćastonose jegulje trenutačno pokazuju fakultativni parazitizam, budući da mogu preživjeti bez toga da se hrane živim životinjama. Međutim, njihova sposobnost fakultativnog parazitizma mogla bi dovesti do evolucijskih promjena koje rezultiraju obveznim parazitizmom, gdje te jegulje postaju ovisne o živim domaćinima za preživljavanje.
Proučavanje tih interakcija ima značajne evolucijske implikacije i moglo bi rasvijetliti potencijalnu pojavu obveznih loza parazita. Navedeno je istraživanje detaljno opisano u studiji iz 1997. godine, objavljenoj u časopisu Environmental Biology of Fishes.
Izvor: Science Alert
