Cyberbullying odnosno nasilje putem interneta, sve je učestalije, pogotovo među djecom i mladima. Pandemija i zatvaranje u kuće i stanove te školovanje od kuće, definitivno je utjecalo na porast takvih nemilih slučajeva.
No što je zapravo cyberbullying? Definira se kao namjerno ponašanje, koje nije slučajno te se ne radi iz neznanja. To je ponavljajući obrazac namjernog ponašanja koji nanosi štetu žrtvi, a radi se putem računala i / ili mobitela. Cyberbullying se može događati putem SMS-a, aplikacija za razmjenu poruka, foruma i komentara na društvenim mrežama, obično dijeljenjem ili objavljivanjem osobnih podataka ili štetnog sadržaja o nekome.
Činjenica je da se veoma teško boriti protiv cyberbullyinga jer digitalni uređaji pružaju mogućnost 24-satne komunikacije, a objavljeni podaci ponekad mogu ostati trajno vidljivi drugim osobama ako ih se na vrijeme ne prijavi nadležnim službama. Također je teško primijetiti cyberbullying jer se može događati na mjestima koja su izvan nadzora ili svjesnosti roditelja te učitelja.
Postoji mnogo vrsta cyberbullyinga, od razmjene golišavih fotografija, prisilnog sextinga, lažnih optužbi, sramoćenja nečijeg financijskog statusa ili seksualne orijentacije, lažnih profila koji služe za traženje podataka, poticanje samoubojstva i doxinga ("dox" je žargon za "dokumente" ; traženje i javno otkrivanje privatnih podataka osobe na mreži, sa zlonamjernom namjerom).
Prema istraživanju Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, adolescenti provode 3-5+ sati na društvenim mrežama, uglavnom na Instagramu (50% +), YouTubeu (20%) i WhatsAppu (13,7%). Nevjerojatnih 30% njih stvorilo je svoje profile na tim društvenim mrežama kad su imali 10 godina ili manje.
Ne bježe od upoznavanja ljudi koje su upoznali putem interneta jer je čak 68,3% ispitanika odlučilo upoznati se uživo s drugim osobama, a 13% ih je pronašlo partnera na društvenim mrežama. Ista istraživačka studija pokazuje da je i sexting u porastu - 58,6% adolescenata primilo je seksualno eksplicitan materijal od svojih prijatelja, a 17% ga je proslijedilo bez pristanka osobe. Iznuđivanje je uobičajena vrsta ucjene u kojoj je osoba prisiljena nastaviti slati seksualni sadržaj korištenjem prijetnji javnim objavljivanjem prošlih materijala. Iako je samo 5,4% priznalo sexting s osobama starijima od sebe, 87% tvrdi da je to učinilo svojevoljno.
Također je i zabrinjavajući nesrazmjer između njihove želje za druženjem uživo (64%) te postotka onih koji to i čine (41,7%). Mnogi adolescenti zapravo vode vrlo povučeni internetski život – a u kombinaciji s njihovim godinama kao i potrebom za druženjem, to stvara brojne mogućnosti za manipulacije i cyberbullying od strane zlonamjernih osoba.
Internetske tvrtke sve više obraćaju pozornost na cyberbullying, a neke popularne platforme za razmjenu poruka i nude alate koje mladi korisnici mogu upotrijebiti za zaštitu svoje privatnosti. Korisnici između 13 i 16 godina zaštićeni su prema unaprijed zadanim postavkama, tako da je obrada njihovih podataka ograničena samo na ono što je potrebno.
No, žele li dodatno zaštititi svoju privatnost korisnici moraju napraviti korak više.
Alati poput tajnih chatova omogućuju im postavljanje timera za samouništenje za svaku poruku koju pošalju u chatu. Primatelj ne može napraviti snimke zaslona poruka na Androidu, a na iPhoneu ćete primiti obavijest ako je netko pokušao snimiti snimak zaslona ili proslijediti poruku. Slike i videozapisi imaju zamućeni pregled, a nakon isteka vremena, poruka nestaje. Sakrivanje internetskog statusa može pomoći smanjiti vrebanje od strane zlonamjernih osoba, a uvijek postoji mogućnost da zlouporabu izravno prijave aplikaciji koju koriste.
Tehnike za borbu protiv zlostavljanja
Kako bi djecu i mlade naučili kako se zaštititi od zlostavljanja i neprimjerenog sadržaja, ali i kako da oni sami ne postanu autori takvog sadržaja, roditelji bi trebali otvoreno razgovarati s njima.
Poseban je naglasak potrebno staviti na zaštitu osobnih podataka. Dijeljenje adrese, broja mobitela i gdje idu u školu - sve se to može koristiti za stvaranje lažne internetske „osobe“ koja se potom ili predstavlja kao da su oni ili se pretvara da je jedan od njihovih prijatelja.
Pri tome treba imati na umu da zabrana korištenja interneta ili aplikacija za razmjenu poruka, neće dugoročno rezultirati boljim stanjem. Dijete će tako biti još izoliranije od svojih vršnjaka te potencijalno podložno cyberbullyingu. Zato je važno educirati ih o tome kako stvari koje govore i rade mogu naštetiti drugima te ih motivirati da budu ljubazni i u stvarnom životu kao i na internetu.
Roditeljima se savjetuje da zajedno s djecom pregledaju nekoliko objava i komentara te zajedno zaključe što je, a što nije prikladno, što bi se trebalo prijaviti te kako mogu potražiti pomoć od osoba kojima vjeruju.
Psiholozi upozoravaju kako su učinci cyberbullinga vrlo stvarni.
Stres, neugodnost, ljutnja, sram, depresija, usamljenost, problemi sa snom i glavobolja su mentalni, emocionalni i fizički simptomi nasilja.
No, postoje alati koji komunikaciju i korištenje interneta mogu pretvoriti u ugodno iskustvo. Samo ih treba znati koristiti.
